Ne posjedujemo nijednu fotografiju sv. Dominika, ali imamo razne slike i portrete. Doduše, sve su posmrtne. Gledajući ih ne možemo znati sa sigurnošću kakav je bio Dominik. Međutim, imamo izvanrednu sliku Dominikove duše ili, bolje rečeno, njegova srca. To je neka vrsta Dominikova duhovnoga portreta. U zalog nam ga je ostavio njegov subrat, prijatelj i drug koji ga je osobno poznavao. Njegovo je ime bl. Jordan Saski. On je bio Dominikov nasljednik i drugi vrhovni učitelj Reda propovjednika. Ovo treba čitati vrlo pozorno, imajući na umu da je pisano srednjovjekovnim stilom.
„Krasila ga je vrlo čvrsta uravnoteženost, osim ako je bio potresen sućuti i milosrđem prema bližnjima. Budući da veselo srce razvedrava lice, veselje i blagost njegova lica odražavali su smirenost i uravnoteženost nutarnjega čovjeka. Budući da je na njegovu licu odsijevala vedrina zbog svjedočanstva dobre savjesti, sjaj njegova lica nikada nije iščezavao. Time je lako pridobivao ljubav sviju. Na prvi je pogled stjecao naklonost cijeloga svijeta. Gdje god se nalazio uvijek su mu dolazile riječi koje su izgrađivale te je u obilju navodio primjere što su privlačili duše slušatelja da više ljube Krista... Svagdje se je riječju i djelom iskazivao kao evanđeoski muž. Danju nitko nije bio društveniji i nitko ugodniji s braćom ili pratiteljima. U noćnim satima nitko nije bio od njega uporniji u bdjenjima i molitvi. Dan je darivao bližnjima, a noć Bogu. Najčešće je običavao prenoćiti u crkvi...
Noću je molio i ustrajavao u bdjenjima. Sve je ljude primao široka srca. A kao što je sve ljubio, tako su i njega svi ljubili. Držao je svojom dužnošću radovati se s radosnima i plakati s uplakanima, obilujući pobožnom nježnošću i sav se predajući brizi za bližnje i suosjećanju s bijednima. Bio je svima drag. Hodio je jednostavnim putem i nikada se ni u njegovoj riječi ni u djelu nije pojavio trag dvoličnosti ili pretvaranja. Bio je istinski ljubitelj siromaštva pa se odijevao u priproste haljine. Nasljedujmo, braćo, koliko možemo, stope oca našega Dominika.“