Vijesti

Tekst: fr. Leonardo Matinović OP

U srijedu, 20. studenoga 2024. u kapelici zagrebačkog samostana Kraljice Svete Krunice pod sv. Misom koju je predvodio provincijal fr. Tomislav Kraljević, dvojici dominikanskih bogoslova podijeljene su službe akolitata. 

U službu akolita su postavljeni fr. Dominik Šakić i fr. Leonardo Matinović. 

U katoličkoj Crkvi, kandidati koji se pripremaju za svećeništvo, a dok su još u formaciji primaju dvije službe: prva služba je lektorat i ona se sastoji u čitanju i navješćivanju Riječi Božje tijekom liturgijskih slavlja te kroz održavanje vjerskih poduka narodu Božjem. Druga je služba akolita, kojemu je dužnost da poslužuje pri oltaru Gospodnjem, te da kao izvanredni službenik podjeljuje svetu pričest. 

Ove dvije službe mogu primiti i laici, odnosno i oni, koji nisu kandidati za svećeništvo.

"Svemogući Bože, fra Dominik Barač je zbog svoje ljubavi prema istini, pravdi i hrvatskom narodu te zbog svoje odanosti tvom Sinu i Katoličkoj Crkvi osuđen na smrt i strijeljan. Molimo te, budi mu dobrostiv i nagradi ga za primjer odvažnosti i praštanja koji nam je ostavio, za primjer kako se istina ljubi, naviješta i odvažno svjedoči po cijenu života. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen."

Skupa s Dominikom Baračem na robiji u zatvoru u zgradi Trogirskog suda nalazio se i njegov redovnički subrat Rando Paršić, koji je o Dominiku Baraču i danima koji su prethodili strijeljanju napisao u pismu fr. Tomi Verešu 25. lipnja 1991.:

"Nas devet svećenika određenih za robiju (nota bene: nije postojao termin zatvor nego samo robija ili strijeljanje), robijali smo na drugom katu trogirskoga zatvora, a osuđenici na smrt na drugom katu iznad nas. Tako je Barač bio točno iznad moje sobe a to se kasnije pokazalo providnosno. Zašto? Kad bi nastupila gluha noć i tama, Barač je na koncu spuštao ispisani papirić i dostavio svoje želje, opažanja, raspoloženja i pitanja. Slijedio bi naš odgovor te smo na taj način ulijevali jedan drugome nadu, snagu i izmjenične molitve... Točno mi se usjeklo u pamćenje da je 15. studenoga u noći spustio pošire pisamce. Grozna vijest! Pisalo je nekako ovako: 'Sutra ili najdalje prekosutra bit ću strijeljan.' … Dana 16. studenoga spustio je posljednje pisamce. 'Sutra rano jutrom vode me na strijeljanje. Molim te kada se sutra ujutro budem spuštao skalinama stani na malo 'okno' svoje sobe. Pogledat ću prema tebi, a ti mi udijeli odrješenje. Tako je i bilo. Zadnji pogled i preporuka Bogu, Gospi i svetom ocu Dominiku.

"... Na robiji se za hranu brinuo neki ekonom, partizan A. Bio je rodom sa Šolte. Nije bio loš ni namrgođen gledajući pred sobom ni krive ni dužne osuđene svećenike koji uglavnom dan provode u molitvi i šutnji. Hranu bi nam dobacio u sobu jer cijelo vrijeme robovanja nismo smjeli izići iz sobe nego jedino na zahod u hodniku i to pod stražom i uz dobro zaključani hodnik. Došapnuo mi je 16. XI. da će Barač sutra biti strijeljan. Usudih se zamoliti ga da mi donese nešto od njega za uspomenu. Moram priznati da se opoštenio. Nakon strijeljanja donio mi je 12 zrna krunice koju su bjesomučno strgli s njegova pasa. Ostalo su razbacali i ukopali sa zemljom iznad njega. Tako je njegova krunica postala njegov najljepši spomenik! Pitao sam tog gospodina je li plakao, molio milost. Ne. Čuo ga je da je izgovorio riječi: 'Bože, oprosti im!' (Dalje mi nije znao navesti, ali je sigurno izgovorio čitave Kristove riječi s križa.)."

Tekst: fr. Rando Paršić OP, Zabranjena sjećanja, priredio Frano Prcela, Korčula, 2011., str. 48-51.

Više o fr. Dominiku Baraču možete poslušati u radio-emisiji: 

Svjedoci vjere - Radio Mir Međugorje

Autor teksta i fotografija: Ivana Rinčić Mamut

Hrvatski dominikanci obilježili su 17. studenog spomen fr. Dominika Barača, koji je streljan prije 79 godina u Trogiru. Ispred zgrade trogirskog suda u kojoj je bio zatvoren, položeno je cvijeće i upaljene su svijeće u znak sjećanja na njegovu žrtvu.

Uz nazočnost brojnih vjernika, starješina dominikanskog samostana u Trogiru, fr. Petar Galić, uz pratnju fr. Joze Čirka i don Roka Kaštelana, župnika župe Sv. Lovre, vodio je molitvu odrješenja, pomolivši se i za sve žrtve Domovinskog rata, napose Vukovara i Škabrnje. Potom je u crkvi sv. Dominika slavljena misa na nakanu za fr. Dominika Barača, za sve dominikanske mučenike za vjeru iz 20. stoljeća, kao i za sve žrtve Domovinskog rata. 

Podsjetimo, fr. Dominik Barač je rođen 14. srpnja 1912. godine, u Slanome, Dubrovačko primorje. U Red braće propovjednika je stupio 1930. godine u Dubrovniku, gdje je pohađao Studij filozofije i teologije, a nastavio je studij u Walberbergu, gdje je i zaređen za svećenika 1936. godine. Licencirao je u Belgiji, a doktorirao u Italiji 1942. godine. Dominikanska naklada Istina uredila je i objavila njegovu doktorsku disertaciju pod naslovom 'Socijalna filozofija boljševizma' pretkraj Drugog svjetskog rata, 1944. godine, u Zagrebu. Razotkrivši svu pogubnost boljševističkog svjetonazora po čovjekovu dušu, njegovu vjeru i odnos s Bogom, a time i za čovjekovo spasenje, fr. Domink Barač se označio kao politički disident u očima jugoslovenskog komunističkog režima. Prijeki vojni sud, 18. lipnja 1945. godine, u Dubrovniku, izrekao mu je smrtnu kaznu "streljanjem i trajan gubitak građanskih prava". Nedugo potom je odveden iz trogirskog zatvora na gradsko groblje i streljan.

Opća skupština Reda braće propovjednika održana 2010. godine preporučivši u molitve spomen na dominikanske mučenike iz 20. stoljeća, napose ističe fr. Dominika Barača. Hrvatska dominikanska provincija, na preporuku Provincijske skupštine održane 2012. godine, podupire kauzu za Baračevu beatifikaciju, tj. proglašenje blaženikom.