Vijesti

Dana 18. kolovoza 2024. godine, u kapelici Gospe od Rozarija, nakon godine novicijata pod vodstvom fr. Damira Šokića, fr. Renato Vilić i fr. Luka Capuder pod liturgijom srednjeg časa položili su jednostavne zavjete u Redu Propovjednika na tri godine. Polaganjem jednostavnih zavjeta u ruke provincijala fr. Tomislava Kraljevića, fr. Renato Vilić i fr. Luka Capuder su obećali posluh Bogu, Blaženoj Djevici Mariji, svetome Dominiku i Provincijalu. Primljeni su u Red Propovjednika, a kao znak tog primanja Provincijal im je udijelio „poljubac mira“. Potom je uslijedio blagoslov redovničke odjeće i zavjetovanika te završni dio obreda u kojemu je fr. Tomislav Kraljević istaknuo želju da braća nasljeduju stope svetog oca Dominika, uz zahvalu Otkupitelju koji je „pokazao takvog upravitelja slugama svojim, obnavljajući nas po njemu u svijetlu obraćenja“ moleći Ocu milosrđa da nastavi voditi braću svojim Duhom prema ciljevima „trajne sreće i vječnog blaženstva“. Nakon završnog blagoslova okupljene braće svečana proslava zavjeta i bratsko zajedništvo nastavljeno je u samostanskoj blagovaonici.

Luka Capuder rođen je 23. kolovoza 2003. u Slavonskom Brodu od oca Gordana i majke Željke rođ. Hrkač. Osnovnu i srednju školu za zanimanje tehničar za mehatroniku završio je u rodnom gradu. Iz župe je Bezgrešnog Srca Marijinog u Slavonskom Brodu u Đakovačko-Osječkoj nadbiskupiji.

Renato Vilić je rođen 2. kolovoza 2004. u Zenici (BiH). Osnovnu školu završio je u Lug-Brankoviću, a srednju Nadbiskupijsku klasičnu gimnaziju u Splitu. Dolazi iz župe Lug-Brankovići u Vrhbosanskoj nadbiskupiji.

Uoči ovogodišnje svetkovine Velike Gospe, Dominikanska naklada Istina u suizdanju sa Župom Uznesenja Blažene Djevice Marije u Komušini objavila je „Hodočasnički pratitelj Komušina – Kondžilo“.

Ovaj vodič na 236 stranica, s fotografijama u boji, pratitelj je hodočasnicima u najpoznatijem marijanskom svetištu Vrhbosanske nadbiskupije, na Kondžilu, u župi Komušina, desetak kilometara od Teslića, u dolini rijeke Usore. Godine 1992. Srbi su okupirali cijelo područje, a Hrvati su, zajedno s čudotvornom slikom Gospe Kondžilske, morali u izbjeglištvo. Nakon nekoliko godina progonstva, slika je vraćena, obnovljena je župna crkva, obnavlja se i svetište, „projekt nade“, kako ga je nazvao kardinal Vinko Puljić.

Više od 250 godina, s malim prekidom u posljednjem ratu, hodočasnici hodočaste na Kondžilo te vrše svoje zavjete i pradjedovski zavjet, s velikom vjerom i pobožnošću u procesiji slijede čudotvornu sliku prema zavjetnom brdu Kondžilu. Ovo je najduža tradicija hodočašća u Bosni i Hercegovini. Mnoštvo hodočasnika dolazi sa svih strana, i iz dalekih europskih zemalja. Proslava Velike Gospe na Kondžilu mjesto je susreta raseljenih Hrvata, mjesto zajedništva i molitve. Marija uznesena na nebo posebno nam je blizu. Naša je majka. Stoljećima je vjernici vole, štuju, mole njezin zagovor. Ona je naša najvjernija odvjetnica.

Uz Uvod („Majci u pohode“), vodič sadrži šest dijelova. Prvi, povijesni dio govori o povijesti Usore, Komušine i Kondžila, o povijesti svetišta na Kondžilu, čudotvornoj slici Gospe Kondžilske, donosi opis gospojinskog slavlja u Komušini 80.-tih godina 20. stoljeća, donosi nekoliko uslišanja i ozdravljenja, te kratko prikazuje godine rata, progonstva, povratka i nade. Drugi dio donosi tijek marijanske procesije u Gospinu svetištu Komušina- Kondžilo. Treći dio (Pobožnosti Bl. Djevici Mariji) donosi brojne molitve i pobožnosti koje će svakom hodočasniku pomoći u osmišljavanju hodočašća. Četvrti dio donosi „Komušanski križni put“ za koji su tekstove napisali svećenici i časne sestre podrijetlom iz župe Komušine. Za prikaz pojedinih postaja križnog puta uzete su slike iz župne crkve u Komušini, rad akademskog slikara Ante Mamuše. Peti dio donosi svagdanje molitve i temeljne istine katoličke vjere, a šesti dio donosi marijanske i druge pjesme pogodne za hodočasnička slavlja.

Vodič je za svoju rodnu župu priredio ovogodišnji zlatomisnik vlč. Josip Pavlović prigodom 50. obljetnice svećeništva, u znak zahvalnosti Gospi Kondžilskoj.

Vodič se može nabaviti u svetištu Gospe Kondžilske u Komušini (http://www.komusina-kondzilo.net) ili naručiti na: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Tekst i foto: Ivana Rinčić Mamut

Na blagdan Velike Gospe u Trogiru je tradicionalno održana procesija s Gospinim kipom ulicama grada i rivom. Kip Majke Božje nosili su članovi Udruge Gospe od Karmela praćeni barjaktarima, Narodnom glazbom Trogir, starješinom dominikanskog samostana fr. Petrom Galićem te fr. Jozom Čirkom, ministrantima, članovima zbora i brojnim Gospinim štovateljima.

Svečano misno slavlje u crkvi Sv. Dominika i svetištu bl. Augustina Kažotića predvodio je fr. Jozo Čirko, uz koncelebraciju fr. Petra Galića. Predslavitelj je u propovijedi podsjetio na važan susret Marije i Elizabete u kojem se susreću dvije buduće majke čija će djeca zauvijek promijeniti povijest svijeta kakvog poznajemo. „Anđeo Gabrijel je navijestio Mariji da je odabrana od Boga, da će Duh Sveti sići na nju, da će roditi sina i nadjenuti mu ime Isus. Čim joj je rekao ovu objavu Marija je žurno krenula na put, kod Elizabete. Znala je da ima rođakinju, stariju mudru ženu koja joj može pomoći. Gostoprimstvo koje je ponudila Mariji nisu bile samo riječi dobrodošlice nego i molitva kojom Mariju preporučuje Bogu. Napunivši se Duhom Svetim povikala je iz svega glasa:“ Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje! Ta otkuda meni da mi dođe majka Gospodina mojega?..“ Potom je Marija izrekla svoj hvalospjev „Veliča – Magnificat“ koji daje hvalu Bogu, otkriva da je Ona ta koju će svi naraštaji zvati blaženom i za koju je Svevišnji učinio velika djela pogledavši na neznatnost službenice svoje. Razmišljajmo danas s cijelom Crkvom o Djevici Mariji koja je uznesena na Nebo i dušom i tijelom gdje se sada nalazi s Presvetim Trojstvom i zagovara nas i cijelu Crkvu. Ovo je zaista svetkovina velike radosti. Stoga, kao što radosno slavimo Uskrsnuće Isusa Krista od mrtvih tako proslavimo i Uznesenje blažene Djevice Marije, poručio je fr. Jozo Čirko.

Na kraju misnog slavlja prior je uputio zahvale svima koji su pridonijeli veličanstvenoj proslavi svetkovine Uznesenja Blažene Djevice Marije.

Svetkovina Marijina Uznesenja na nebo svečano je proslavljena kod otaca dominikanaca u Korčuli. Misnom slavlju, koje predvodio provincijal fr. Tomislav Kraljević u koncelebraciji s fr. Zvonkom Džankićem, samostanskim starješinom, prethodila je procesija od samostanske crkve do gradske jezgre s ikonom „Bogorodica s djetetom“, po predaji iz 15 stoljeća.

Provincijal je uvodno u propovijedi rekao kako se današnja svetkovina može nazvati i ljetnim Uskrsom jer je ona u direktnom odnosu s Uskrsnućem koje poziva svakog čovjeka s Marijom na čelu na novi život. Potom se osvrnuo na sadržaj Službe riječi istaknuvši da je Prvo čitanje iz knjige Otkrivenja napisano kodiranim jezikom zbog određenih razloga, odnosno razlog je progon kršćana. Upečatljivim slikama apostol Ivan opisuje nasilje i progon. Promišljajući o ovim slikama nemojmo misliti samo na daleku prošlost, kao da se te slike odnose samo na prva kršćanska vremena. One ustvari ocrtavaju dramu svakog vremena, pa tako i našeg, donoseži poruku nade koja nam je potrebna.

Potom je provincijal Kraljević dodao: “Evanđelje donosi scenu iz svakodnevnog života. Marija posjećuje svoju rođakinju Elizabetu. Ona je živjela ljudskim životom kojim žive mnoge žene. Ali zašto njoj kažemo da će je svi naraštaji zvati blaženom? Što je kod nje toliko različito, kod te obične žene skoro nevidljive koju susrećemo samo ne par mjesta u našim Evanđeljima. Ona je Bogu rekla da i to je dovoljno. Njezina rođakinja Elizabeta govori: Blažena ti što povjerova. A Marija je nadodala: od sad će me evo svi naraštaji zvati Blaženom. Da, Marija je blažena zato što je povjerovala Riječi Božjoj i provodila je u djelo. Ona je dosegla Slavu. U hebrejskom jeziku "slava" znači nešto što ima težinu. Marijin život - onaj obični svakodnevni život ima težinu u Božjim očima jer je Bogu rekla da u malim stvarima svakodnevnog života. Bogorodica nam otkriva da je ono izvanredno moguće živjeti u običnom-redovnom, jednostavnom životu.“

Majka Božja nas uči moliti jer je našla pravu i prvu riječ koja se izgovara u molitvi: "Da, evo me". Imamo li što važnije nego reći Bogu svako jutro kad se probudimo riječi: "Da, evo me... Što želiš da činim?" Upućuje nas na zadnju riječ molitve: "Veliča... hvala." Što ljepše možemo moliti na večer nego hvaliti Gospodina. Marija je žena koja je rekla samo dvije stvari u životu: Evo me i Veliča. Da i hvala. Svetkovina Uznesenja nas poziva i otkriva žurnost upornog i radosnog djelovanja da bismo učinili ovaj svijet boljim i čovječnijim. Pozvani smo dijeliti radost i sreću života u Bogu, zaključio je na kraju propovijedi dominikanski provincijal.

Izvor: Web-portal Riječke Nadbiskupije

U četvrtak 8. kolovoza svečanim misnim slavljem u dominikanskoj crkvi sv. Jeronima u Rijeci proslavljena je svetkovina svetog Dominika. Prema višestoljetnoj tradiciji svetu misu na svetkovinu svetog Dominika kod riječkih dominikanaca predslave braća franjevci, a na svetkovinu svetog Franje, kod braće franjevaca na Trsatu, dolaze kao gosti i predslave misu braća dominikanci. Ovoga puta misu je predvodio trsatski franjevac Marin Grbešić.

Prije početka misnog slavlja braća dominikanci su na vratima crkve dočekala braću franjevce te su zajednički svečano ušli u crkvu i zapjevali poznati himan koji se pjeva i kada dominikanci dolaze franjevcima na svetkovinu svetoga Franje: ‘Serafski otac Franjo i apostolski otac Dominik, oni nas naučiše zakon tvoj Gospodine’. Nakon toga započela je misa u zajedništvu više svećenika i okupljenih vjernika. U propovijedi je fra Marin naglasio važnost karizme svetog Dominika za današnje vrijeme istaknuvši da smo svi pozvani biti propovjednici istine i Božjeg milosrđa poput svetoga Dominika, ali da bismo to mogli činiti poput njega, važno je naći vrijeme za tišinu i molitvu. Vjernike je potaknuo na provođenje više vremena s Bogom kako bi drugima mogli govoriti o Bogu na način da ih njihove riječi i čitav život dotiču. To se može dogoditi samo ako su naše riječi i naš život prožeti Duhom Svetim.

Sveti Dominik bio je uspješan propovjednik jer je prije svega bio svjedok vjere svojim životom, kazao je fra Marin. Naglasio je da današnji čovjek sluša upravo svjedoke vjere, a učitelje sluša samo ako su i oni svjedoci. Sveti Dominik bio je i jedno i drugo, te i nas poziva da rastemo na putu vjere poput njega i proširimo svoje vjersko znanje, ali na način da smo pri tomu svjedoci koji imaju iskustvo Boga u svome životu.

Nakon svete mise okupljenim vjernicima obratio se fr. Ivan Dominik Iličić, poglavar dominikanskog samostana u Rijeci, koji je ovu službu obnašao protekle četiri godine te najavio svoj odlazak na jesen u Zagreb na novu službu. Oproštaj od vjernika i suradnika u Rijeci bit će na svečanoj misi koju će predslaviti u ponedjeljak 30. rujna na svetkovinu sv. Jeronima u 19 sati.

Nakon mise toga uslijedilo je druženje u samostanskom klaustru.

Ovdje možete pronaći prilog s Laudato TV o proslavi svetkovine sv. Dominika (8. kolovoza)

u župi i dominikanskom samostanu Kraljice sv. krunice u Zagrebu:

Laudato TV - Dominikanci proslavili blagdan svog svetog utemeljitelja

Ovdje možete pronaći prilog iz emisije Mir i dobro o proslavi svetkovine bl. Augustina Kažotića

u istoimenoj župi i dominikanskom samostanu na Peščenici - Zagreb:

Prilog iz emisije Mir i Dobro o proslavi svetkovine bl. Augustina Kažotića