Šesta po redu ovogodišnja tribina ciklusa „Korizma na Peščenici“ održana je u dvorani samostana bl. Augustina Kažotića u srijedu, 1. travnja; o temi Biblijski korijeni „suosjećanja“ govorio je doktor biblijskih znanosti fra Darko Tepert.
Dr. Darko Tepert govorio je o biblijskim korijenima sućuti. Počevši od pojma sućut kako ga tumači Hrvatski enciklopedijski rječnik te latinskog compassio i grčkog empathia, predavač je pojasnio kako se radi o pojmu koji u sebi uključuje, osim sudoživljavanja, uživljavanja, i srodno i semantičko područje milosrđa i nježnosti.
Potom je nastavio s analizom pojma sućuti u Starome zavjetu navodeći glagol hamal koji označava sućut faraonove kćeri koja nalazi malenog Mojsija u košari koja pluta Nilom (Izl 2,6). Istaknuo je kako glagol hamal označava i Božju sućut prema njegovu narodu (2Ljet 36,15). Ta sućut uključuje i poziv na obraćenje. Slično se može naći i kod proroka. Tako prorok Joel kaže: „Gospodin, ljubomoran na zemlju svoju, smilova se (imaše sućuti) svom narodu“ (Joel 2,18).
S glagolom hamal povezana je i imenica humlah koja označava upravo „sućut“. Tako Bog ima sućuti za Lota i njegovu obitelj (Post19,16), a iz sućuti spašava i svoj narod (Iz 63,9). Predavač je posebno istaknuo pojam rahamin koji označava roditeljski odnos Boga prema njegovu narodu.
Pojam dolazi od imenice rehem koja označava majčinu utrobu, a onda i milosrđe i sućut, ali i nježnost, pa čak i ljubav. Tako, vrlo konkretno, rahamin označava nježnost žena prema djetetu što ga nose pod srcem (1Kr 3,26), nježnost svih ljudi prema njihovoj djeci i rođacima (Post 43,40), ali ponajprije nježnost Boga prema njegovim stvorenjima.
Na kraju predavanja dr. Tepert je progovorio o sućuti u Novom zavjetu istaknuvši da je Isus odraz Očeve sućuti i sam sućutan. Isus za svoga zemaljskog života pokazuje Očevo lice putem sućuti, pa je tako ganut nad ovcama gladnim evanđelja (Mk 6,34) ili nad gladnima kruha (Mk 8,2), ili pak nad slijepima i svim napuštanima (Mt 20,34). Nadasve on pokazuje sućut nad grešnicima i to u onom najuzvišenijem trenutku, u svome uzdignuću na križ (Lk 23,34).
U novom Savezu, po Isus Kristu, Božja nježnost, Kristova nježnost postaje i ljudska nježnost zbog toga svi koji su njegovi pozvani su iskazivati sućut svim ljudima zaključio je dr. Tepert.