Vijesti

Dominikansko zrcalo: na današnji dan 1945. partizani strijeljali dominikanca Dominika Barača

2009-11-17-dbDominik Barač rođen je 14. srpnja 1912. u Slanom - Dubrovačko primorje. U Red propovjednika stupio je 1930. U Dubrovniku je započeo filozofsko-teološki studij (1931.-1934.), a nastavio ga na generalnom učilištu njemačke provincije Teutonije u Walberbergu kraj Kölna, gdje je 1936. zaređen za svećenika.

 

 

 

Radnjom o socijalnoj filozofiji boljševizma postiže lektorat. Studij nastavlja u Louvainu u Belgiji gdje postiže licencijat. Doktorirao je u Rimu 1942.

 

Vrativši se u provinciju, dvije godine predaje sociologiju na Dominikanskom filozofsko-teološkom učilištu u Dubrovniku. U izdanju Dominikanske naklade Istina u kolovozu 1944. objavljuje knjigu Socijalna filozofija boljševizma, koju je posvetio "Istini i pravdi".

 

 

Knjiga je tiskana u Dubrovniku u nešto više od dvije tisuće primjeraka. Ta ga je knjiga koštala života. U predgovoru Barač ističe da želi hrvatsku javnost temeljito upoznati s boljševičkim zabludama jer hrvatski narod stoji "pred historijskom kataklizmom".

 

 

Barač daje svoj jasan, odlučan, odvažan i nepopustlji stav i poziv na borbu protiv boljševizma sa svom odlučnošču i umnom odvažnošću. Komunistička vlast nije mogla prihvatiti niti zanemariti ili ignorirati tako decidiran, odvažan i bezuvjetan stav tridesetrogodišnjeg dubrovačkog dominikanca.

 

 

Smrtna presuda strijeljanjem izvršena je u Trogiru, u subotu 17. studenoga 1945. u šest sati ujutro. Iz skupine od 34 zatvorenika, strijeljano ih je trideset, a četvorica su pomilovana. Posmrtni ostaci fr. Dominika Barača kasnije su ekshumirani i položeni u novu dominikansku grobnicu na splitskom groblju Lovrinac.

 

 

Partizani su u Dubrovnik ušli 18. listopada 1944. Dominik Barač je nakon božićnih blagdana 1944. otišao na ispomoć za župnika u Lisac u Dubrovačko primorje. U nedjelju 18. ožujka 1945. obavljena je premetačina samostana, a istoga dana Barač je pod pratnjom doveden iz Lisca i zatvoren u vilu Rašica u Lapadu. Optužnica nije sačuvana, a u prijepisu presude okrivljuje ga se zbog "terorističkog protunarodnog rada i organizovanja terorističkih oružanih banda".

 

 

A "kao uvjereni ustaša neistinitim prikazivanjem prilika u jednoj od savezničkih država koristio njemačkom okupatoru i ustaškoj 'promičbi' da bi zavaravanjem neupućenog naroda pridobio ga za oružanu borbu protiv narodno-oslobodilačke vojske i naših saveznika, pak je u tu svrhu u 1944. godini dao štampati i rasturivati knjigu 'Socijalna filozofija boljševizma'. "Prijeki vojni sud 18. lipnja 1945. u Dubrovniku izrekao je fr. dr. Dominiku Baraču kaznu "smrti strijeljanjem i trajan gubitak građanskih prava".

 

 

 

Ipak, pravi povod smrtnoj presudi bila je Baračeva knjiga Socijalna filozofija boljševizma u kojem je prokazao boljševističku ideologiju, ukazao na njezinu opasnost i posljedice te pozvao na bezuvjetnu borbu protiv zabluda i laži boljševičkog socijalizma. Smrtna presuda strijeljanjem izvršena je u Trogiru, u subotu 17. studenoga 1945. u šest sati ujutro. Iz skupine od 34 zatvorenika, strijeljano ih je trideset, a četvorica su pomilovana. Posmrtni ostaci fr. Dominika Barača kasnije su ekshumirani i položeni u novu dominikansku grobnicu na splitskom groblju Lovrinac.

 

 

Ovo nije priča

 

 Skupa s Baračem na robiji se nalazio i njegov subrat fr. Rando Paršić, koji o fr. Dominiku i danima koji su prethodili strijeljanju  govori:

 

"Nas devet svećenika određenih za robiju (nota bene: nije postojao termin zatvor nego samo robija ili strijeljanje), robijali smo na drugom katu trogirskoga zatvora, a osuđenici na smrt na drugom katu iznad nas. Tako je Barač bio točno iznad moje sobe a to se kasnije pokazalo providnosno. Zašto? Kad bi nastupila gluha noć i tama, Barač je na koncu spuštao ispisani papirić i dostavio svoje želje, opažanja, raspoloženja i pitanja. Slijedio bi naš odgovor te smo na taj način ulijevali jedan drugome nadu, snagu i izmjenične molitve...

 

 

Točno mi se usjeklo u pamćenje da je 15. studenoga u noći spustio pošire pisamce. Grozna vijest! Pisalo je nekako ovako: 'Sutra ili najdalje prekosutra bit ću strijeljan.' … Dana 16. studenoga spustio je posljednje pisamce. 'Sutra rano jutrom vode me na strijeljanje. Molim te kada se sutra ujutro budem spuštao skalinama stani na malo 'okno' svoje sobe. Pogledat ću prema tebi, a ti mi udijeli odrješenje. Tako je i bilo. Zadnji pogled i preporuka Bogu, Gospi i svetom ocu Dominiku.

 

Na robiji se za hranu brinuo neki ekonom, partizan A. Bio je rodom sa Šolte. Nije bio loš ni namrgođen gledajući pred sobom ni krive ni dužne osuđene svećenike koji uglavnom dan provode u molitvi i šutnji. Hranu bi nam dobacio u sobu jer cijelo vrijeme robovanja nismo smjeli izići iz sobe nego jedino na klozet u hodniku i to pod stražom i uz dobro zaključani hodnik. Došapnuo mi je 16. XI. da će Barač sutra biti strijeljan. Usudih se zamoliti ga da mi donese nešto od njega za uspomenu.

 

Moram priznati da se opoštenio. Nakon strijeljanja donio mi je 12 zrna krunice koju su bjesomučno strgli s njegova pasa. Ostalo su razbacali i ukopali sa zemljom iznad njega. Tako je njegova krunica postala njegov najljepši spomenik! Pitao sam tog gospodina je li plakao, molio milost. Ne. Čuo ga je da je izgovorio riječi: 'Bože, oprosti im!' (Dalje mi nije znao navesti, ali je sigurno izgovorio čitave Kristove riječi s križa.)."