Vijesti

Advent nas poziva na otvaranje prema budućnosti

2015 11 28 1 ned do

 

C – Prva nedjelja došašća

 

(Lk 21, 25-33)

 

Svrha Adventa nije obnavljanje godišnjeg obreda pred proslavu Božića. Riječ je o "povratku" i "rođenju" Isusa 'duhovno' unutar osobe i unutar naše ljudske povijesti.

 

Historijski se sve to već dogodilo, no je li se dogodilo za svakoga od nas, to je pitanje. To je ono što bi želio reći Advent: rođenje Isusa (Boga) za svakoga od nas i u svakome od nas. Toliko smo ga puta slavili pa kao da se nije ostvarilo naše slavljenje.

 

Ipak, treba biti svjestan da ovaj svijet nije besmislen. On ima svoj smisao i svoj cilj. Isus otkriva smisao: čovjek je Božji - djelo Božje ljubavi. Prema tome, bilo kakva bila vremena, čovjek nije ostavljen beznađu i odbačenosti.

 

Sve te životne krize mogu se "iskoristiti" kao priprava da se spasenje snažnije ostvari. Vjernik samim time što vjeruje u Boga, vjeruje i u smisao svojeg života, u smisao svega zbivanja u ljudskoj povijesti. Vjera u Boga je korijen njegove nade.

 

Vjernik vjerujući u Boga, vjeruje da povijest ide svojemu cilju, uza sva krivudanja, uza sva zla koja se događaju. Ali isto tako je svjestan da je i on odgovoran za svjetska zbivanja. Čovjek je sustvaratelj sebe i ljudske povijesti i budućnosti.

 

Stoga je odgovoran dokle će trajati pročišćenje, dokle i u kolikoj mjeri će zlo biti snažno. Evanđelje kaže, žena kad rađa jauče, ali kad rodi radosna je i zaboravlja sve porođajne muke. Evo ovakav je kršćaninov odnos prema krizama svijeta.

 

Jasno, ako u tim krizama u dubini nosi sjeme (plod, porod) Božje i ljudsko. U tome je razlika u porođajnim mukama i smrtnim mukama. Koja se probija vizija budućnosti gledano iz sadašnjosti?

 

Sigurno je da postoji utopijska vizija – nada (čekanje pozitivne budućnosti bez pozitivnog djelovanja) i realna vizija - nada budućnosti (nadanje pozitivnog i stvaranje pozitivnog). Pitanje istinske nade je danas pitanje normalnog opstanka.

 

Kao da je postalo beznađe pred tehnološkom revolucijom. Kako danas osigurati zdravu zemlju, vodu i zrak? Kakva nas čeka budućnost? Što je Izraela održalo kroz sve vjekove nedaća – njegova nada u budućnost!?

 

Ta njihova nada pobijedila je sva progonstva, nadvladala sve smrti, pobijedila plinske komore. Kršćanin bi trebao biti nosilac mesijanske nade – dogodine će svijet biti pravedniji, ljubazniji... narode ususret ti dolazi Bog!

 

Zato kad smo raspoloženi adventski, to ne znači čekanje blagdana Božića već znači pripravljanje i čekanje da se Isus porodi u ljudskom rodu, u ljudskim srcima, u nama i našem životu, a proslava Božića je samo izvanjska manifestacija.

 

Božić kao izvanjska proslava bio bi prazan ako se ne bi Božić dogodio u ljudskom životu. Advent poziva na otvaranje prema Budućnosti, hod ususret Budućnosti. Ukoliko mi idemo prema budućnosti utoliko se ona primiče nama.

 

Sigurno je nama ljudima svima spas u budućnosti, u sutra. Svima nam je budućnost otvorena i pristupačna. Isus je taj posrednik preko kojega se ulazi u novu budućnost, novi svijet.

 

Ali da se dođe do Isusa potrebna je naša izvjesna priprava... pripravite put Gospodinu! U svakom slučaju, budućnost se ne bi trebala nametati kao opasnost nego kao ispunjenje svih plemenitih čežnja.

 

Istina, ne može se biti slijep pred životnim zbivanjima, ali isto tako treba biti svjestan da ova naša povijest nije išla baš "logično", već da je imala svoje zaokrete van svakog predviđanja. Iz vjere izvire nada i ljubav.

 

Bez vjere teško je uopće o njima govoriti. Vjera se ostvaruje, utjelovljuje baš kroz čine nadanja i ljubavi. Znači, advent nas poziva da budemo vjerni Bogu i ljudima, da ljubimo braću ljude, i da nas sve to vodi nada i vizija sretnije i potpunije budućnosti.

 

Živimo u vrijeme svjetla i tame. Uostalom, kao što su svi ljudi živjeli. Ali mi smo vjernici i nadamo se u Svjetlo.

 

Marijan Jurčević, OP