Vijesti

S. Krasić proglašen članom Međunarodne tehničke akademije

2015 11 16 Krasic


OP - U nazočnosti brojnih predstavnika međunarodne akademske i znanstvene zajednice hrvatski dominikanac o. Stjepan Krasić proglašen je u Zadru 22. listopada, na simpoziju koji se održavao na zadarskom Sveučilištu, jedinim svećenikom članom Međunarodne tehničke akademije sa sjedištem u Moskvi.


To visoko priznanje, koje je primio u društvu hrvatskih, austrijskih i ruskih državljana koji su se osobito istaknuli na raznim područjima tehnike i tehničkih znanosti, o. Krasiću je uručio prof. Dr. Branko Katalinić, predsjednik DAAAM-a, međunarodne organizacije sa sjedištem u Beču, u ime predsjednika akademije Borisa Vladimiroviča Guseva.

 

O. Krasić, koji je u sjedištu akademije u Moskvi bio jednoglasno i već u prvom krugu glasovanja izabran za redovitoga člana te znanstvene ustanove, zahvalio je u svoje ime i u ime ostalih novoimenovanih akademika za to imenovanje, održavši govor na latinskom, koji se - kako se i iz ovoga primjera vidi - još uvijek smatra jezikom kulture i znanosti.

 

Tom prilikom istaknuo je nekoliko zanimljivih misli o ulozi i značenju tehnike u ljudskom životu.

 

"Tehnički i tehnološki procesi teku takvom brzinom da se oni teško mogu sagledati, kontrolirati i moralno ocijeniti. Problem je u tome što se tehnika lako može ne samo upotrijebiti na dobro čovjeka, nego i zloupotrijebiti. Tehnika je dobra sluškinja, a loša gospodarica.

 

Ona mora služiti čovjeku, a ne biti protiv njega. Čovjek mora biti ne samo racionalno ili tehnološko, nego i etički odgovorno biće. Svijetom mora vladati etika, a ne puka tehnika koja nema ni srca ni duše. Etički nije dopušteno, a ni korisno za čovjeka, učiniti sve što se može tehnički učiniti.

 

Treba se čuvati tehničara koji ne znaju postaviti etičke granice svojim nastojanjima razvijanja svih tehničkih mogućnosti. Neki počnu s proizvodnjom motike, a završe stvaranjem atomske bombe. Mi to ne želimo.

 

Smatramo da svijetom mora vladati etika, a ne tehnika", poručio je o. Krasić, obećavši da će se on i njegovi kolege zauzimati za takvu tehniku koja će služiti cijelom čovječanstvu i od koje nitko ne bi smio strahovati.

 

O. Stjepan Krasić rođen je u Čitluku kod Mostara 1938. godine. Studirao je u Dubrovniku, Zagrebu i Rimu, gdje je na papinskim sveučilištima sv. Tome Akvinskoga (Angelicum) i Gregoriani postigao doktorate iz teologije i povijesti te punih 35 godina predavao povijest i metodologiju znanstvenoga rada na Papinskom sveučilištu Angelicum u Rimu.

 

Obnašao je razne akademske službe i bio član brojnih akademskih i znanstvenih ustanova. Nakon povratka u domovinu kao profesor emeritus predaje povijest na Međunarodnom sveučilištu u Dubrovniku, a dopisni je član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu.

 

Jedan je od najuspješnijih i najplodnijih hrvatskih povjesničara u zadnjih nekoliko desetljeća ne samo u smislu broja objavljenih radova, nego i njihove važnosti.

 

Njegove brojne znanstvene rasprave neprestano otkrivaju ne samo nepoznate, nego i neslućene činjenice iz hrvatske kulturne prošlosti ili pak pomiču u prošlost ustaljena ili već poznata saznanja.

 

Osobito je proučavao i proučava različite aspekte društvenih, kulturnih i religioznih gibanja hrvatske povijesti, objavivši s tih područja 23 knjige, od kojih su neke u više svezaka, i 200-tinjak znanstvenih rasprava i članaka različite dužine.

 

Ime mu je osobito povezano uz nekoliko iznimno značajnih znanstvenih otkrića koja bacaju sasvim novo svjetlo na stariju hrvatsku vjersku i kulturu prošlost, poput onoga da je davne 1396. u Zadru započelo s djelovanjem Generalno učilište Dominikanskoga reda, prvo hrvatsko sveučilište, ili da su pape Grgur XV. (1621. - 1623.) i njegov nasljednik Urban VIII. (1623. - 1644.) posebnim dekretima bili propisali da se hrvatski jezik - uz latinski, grčki, arapski, hebrejski i aramejski - kao obvezatan nastavni predmet uvede na brojnim uglednim europskim sveučilištima.

 

Pokazao je da je hrvatski jezik normiran ne u XIX. st., kako se do sada mislilo, nego krajem XVI. i početkom XVII. stoljeća... To što se bavio poviješću tehnike i tehnologije donijelo mu je članstvo u prestižnoj Međunarodnoj akademiji tehničkih znanosti.

 

Međunarodna tehnička akademija (RAE) javna je akademija znanosti koja okuplja vodeće ruske i inozemne znanstvenike, inženjere, znanstveno-istraživačke ustanove i dr.

 

Osnovana je 1991. kao međunarodna sljedbenica nekadašnje Sovjetske akademije tehničkih znanosti. Nazočna je u zemljama nekadašnjega Sovjetskoga Saveza i nizu europskih i azijskih zemalja.

 

Trenutačno okuplja više od tisuću članova iz 40 zemalja svijeta, među kojima su predsjednici država i vlada, istaknuti znanstvenici i čelnici velikih znanstvenih i industrijskih struktura.

 

Osnovni koncept akademije temelji se na jačanju tehničkoga i inženjerskoga potencijala zemalja članica, s ciljem poboljšanja duhovnoga, ekonomskoga, ekološkoga i društvenoga života, uz prilagodbu znanstvenih i tehnoloških dostignuća. (Glas Koncila)