B - 33. nedjelja kroz godinu
Današnja sveto pisamska čitanja su puna ozračja približavajuće borbe u konačnici vremena, koju mi na neki način (kao vjernici) u sebi vodimo (proživljavamo) svaki dan...
TO SVAKIDAŠNJE TRVENJE JE KAO NAŠE (POTREBNO) RAZBUĐIVANJE, podsjetnik da smo pozvani biti aktivni kreatori zbilje, a nikako pasivni promatrači iz prikrajka sakristije... Jer stvarnost ne čeka, nego se priklanja prevladavajućoj aktivnosti...
KAO ŠTO JE DJELOTVORNOST KRISTOVA (SPASENJSKOG) PRINOSA SVAKIDAŠNJA, i mi smo pozvani na svakidašnje prinošenje (te tako postajemo oni koji utječu na promjenu stvarnosti)...
NAŠ GLAS SE MORA ČUTI MA KAKO ON IRITIRAO MEDIJSKU SCENU SVIJETA, ma koliko uznemiravao nečiju savjest, ili potico uznemirene na viku s argumentom "kako se miješamo u politiku".
Mi ćemo se na to samo osmjehnuti, pa ćemo reći: "Ne, politika se miješa u nas, a mi joj nećemo dopustiti da nas promiješa i svede na bezličnu masu (onih kojima drugi upravljaju)."
Apokaliptična slika Kristova dolaska na svršetku svijeta itekako nas potiče da čitajući znakove vremena pripremamo put za taj dolazak. To znači, POZVANI SMO PREPOZNATI ŠTO SE TO DOGAĐA OKO NAS, što je na sceni, kakvi su naumi "igrača" i tko im je "trener".
U tom slučaju prestaje nam biti važan sami datum dolaska, jer mi već sada za njega vodimo na terenu... I već kad znamo što se događa POSTAJEMO AKTIVNI KREATORI, svjesni Krista unutar nas, KOJI ĆE ODLUČIVATI I U ZAVRŠNICI.
Mi svojim životom nikoga ne isključujemo, a sami živimo kao uključeni (i ne dozvoljavamo biti isključeni). Tko aktivno živi Krista u sebi svaki dan, taj je poput smokve koja reagira na približavanje proljeća.
Budno odgovoriti na zbivanja u svijetu, spremno dati odgovor svakome tko ga od nas zatraži ..., naša je svakodnevna priprava na Kristov drugi dolazak. Istinski vjernik je radosni, svakodnevni pokretač inicijativa punih nade, a nikako katastrofični širitelj straha sudnjeg dana.
Jer SRCE ISPUNJENO STRAHOM I KAZNAMA NIKAD NIJE POSTALO BOŽJE, nego prije neprijatelj Božji. Kršćanin koji iščekuje Krista je širitelj nade u beznađu svijeta, donositelj svjetla istine u mraku laži...
Smokva ne pupa pred blizinom proljeća zbog straha, nego se pred blizinom proljeća u njoj bude sokovi radosti i života. Naša je zadaća upravo to buditi u ljudima kad govorimo i svjedočimo blizinu Kristovu i značenje njegova dolaska.
Ostati bez toga, to je katastrofa i propast. Njegov dolazak uklanja beznađe i pomrčinu iz našeg života, te nam vraća izgubljeni sjaj. Trebamo dakle ljudima vraćati znakove njegova dolaska da ga ljudi po njima prepoznaju i prihvate.
Ne smijemo upasti u zamku da se bavimo temama nametnutim od svijeta kojima se zamračuje Kristova jasnoća, jer tada mi ne vodimo (ne vršimo svoju zadaću u svijetu) nego politika (duh) svijeta vodi nas.
Naša je zadaća (u svakom vremenu) pokazati Krista u punom sjaju. Ako je on glavna tema koja nas u svemu vodi i motivira, tada niti njegov dolazak u slavi neće biti iznenađenje (barem ne neugodno).
Petar Galić, OP