B – 30. nedjelja kroz godinu
(Mk 10, 46-52)
Govor o duševnom slijepcu i sljepilu je uvijek prisutan i nema vida dok svaki 'slijepac' sam ne postane svjestan da je slijep. Svi mi vrlo dobro zamjećujemo 'sljepilo' naših bližnjih, oni koji su oko nas.
Uočavamo kako su blokirani u svojim spoznajama i shvaćanjima, svojim nazorima na svijet, svojom filozofijom, svojim interesima. Primjećujemo također kako tome drugome smetaju izvjesne stvari da bi mogao gledati slobodnije i dalekosežnije.
To sve ne primjećujemo kod sebe. Svoje unutarnje (duševno i intelektualno) sljepilo ne primjećujemo. To je paradoks i tragičnost našeg bića. Vidimo trun u oku svojega bližnjega, a ne vidimo brvno u svojem.
Svi mi imamo iskustvo vrćenja u krugu, 'kao da smo slijepi'. Ako ostanemo zatvoreni u sebe, u svoje uske vidike, vrtjet ćemo se u krugu. To bi značilo ostati bez perspektive i vizije budućnosti. Nema usmjerenja u budućnost dok se ne iziđe iz unutarnje blokade.
Trajno i u svim godinama treba se otvarati i izlaziti iz sebe. Svi smo potrebni vida. Unutarnje sljepilo je za osobu najteže. I kao da neki imaju strah progledati!
Duhovno sljepilo ograničava čovjekovu slobodu, sužava svemir na samoga sebe i odbacuje svako drukčije mišljenje i gledanje. Duševni slijepci su fundamentalisti i fanatici. Slijep (duševno) čovjek muka je samom sebi i drugima.
Ponavljam, to sljepilo prepoznajemo kod drugih i ne prepoznajemo kod sebe. Slijepi nisu sposobni ni za ekumenizam ni za dijalog, ni za bilo koji pluralitet. Zato Isus naglašava da je došao da bude Svjetlo.
Ivan evanđelist će naglasiti da je Isus to božansko svjetlo koje prosvjetljuje svakog čovjeka. Jasno, koji ga prihvaća i koji ide njegovim putom. Koji traže Boga Bog ih i prosvjetljuje. Prisjetimo se samo koliko smo svi slijepi na probleme i patnje drugih ljudi.
Koliko samo slijepi na vrijednosti bližnjih. Prisjetimo se one priče o Abrahamu i Sari. Trebao je doći u Egipat da mu Egipćani kažu kako mu je Sara lijepa i plemenita. On to više nije zapažao. Tako je sa svima nama.
I blažen onaj čovjek koji iskreno zavapi Isusu; Isuse daj mi da progledam. A naš bližnji je naš Isus. On nam može pomoći da progledamo, samo kad ne bi bili bahati i egoisti. I ne smijemo se zadovoljiti svojim sljepilom.
Zna se dogoditi da se ljudi i vjerom 'zaslijepe'. Sve im biva 'jasno', uopće ne postavljaju pitanja nad događajima svijeta. Skoro se može čuti ozbiljnija pitanja o smislu života od nevjernika nego li od vjernika.
Valjda vjernici misle da im je sve jasno i tako hodaju slijepi misleći da sve vide. Koliko je prošlo vremena da nismo pročitali ni jednu religioznu knjigu? Obnavljamo li se u svojem životnom i vjerskom shvaćanju?
Koliko je prošlo vremena da nismo otvorili Bibliju, osobito Novi zavjet? Danas se ne može u svojoj vjeri ostati na 'običnom' vjerovanju. Koliko je život kompleksniji toliko je potrebno više prosvjetljenja.
Prosvijetljen čovjek ima živu vjeru koja ga trajno obnavlja i daje mu novu snagu za savladavanje raznih zapreka. Vjera otvara oči na novi svijet i na novog čovjeka, na novo zajedništvo i novu budućnost. Slijepac iz evanđelja moli Isusa da progleda, što je znak da oni koji uoče da su slijepi i mole dobivaju prosvjetljenje.
Svima nam je također poruka da ustanemo i da pođemo putom Isusovim, putom ljubavi i dobrote. Istinska životna vjera jest snaga koja otvara oči i obnavlja čovjeka iznutra.
Otvara oči na novi svijet i na novog čovjeka, na novo zajedništvo i na novu budućnost. Istinska vjera prosvjetljuje (otvara oči). Vjera ne zasljepljuje nego prosvjetljuje! Gospodine, prosvijetli nas i otvori nam unutarnje oči.
Marijan Jurčević, OP