Vijesti

Kad čovjek ljubi snažniji je od svih životnih udara

2015-10-16-29-ned-kroz-marijanB – 29. nedjelja kroz godinu

 

(Mk 10,35–45)

 

Kad se mi ili oni koje mi volimo suočimo s životnim teškoćama, kako zamišljamo da će nas Bog izbaviti? Vrlo često imamo iskustvo kao da Bog ne reagira na način kako ga mi molimo, pa kao da ostaje 'gluh' na naše molbe.

 

A kao ljudi u takvim momentima doživljavamo izvjesno razočaranje pred Bogom ili u Boga. Neki upadaju u kušnju vlastitog vjerovanja. Ipak treba biti svjestan da 'Božanska moć' ne djeluje u svijetu na magijski način, na neke formule ili čine. Bog je drukčiji od svijeta iako je u svijetu.

 

Drukčije djeluje nego što mi ljudi želimo. Ka da se plan svijeta kakvoga mi ljudi imamo i Božji plan ne poklapaju. Očito je da smo mi u sebi i u svojim željama i molitvama relativni, nesigurni i potpuno ne poznajemo svu stvarnost.

 

S druge strane, Bog koji je apsolutan i čiji su čini apsolutni ima drukčije planove i drukčije 'viđenje' pojedinca i svijeta. Što se očekuje, moli od Boga, od Isusa? Sve i svašta. Skoro se uspostavlja magijski odnos prema Bogu.

 

Naše želje na jednoj strani i Bog na drugoj, koji bi treba ispuniti te želje. Međutim, odnos čovjeka i Boga je osobni odnos, prijateljski i odnos u ljubavi. Odnos između Isusa i učenika otkriva nesporazum. Što očekuju oni koji slijede Isusa?

 

Jakov i Ivan su očekivali moć (vlast), a Isus ih poziva da budu službenici (sluge drugih ljudi). Isus im govorio ljubav, a oni očekuju trijumf. Isus prvo oslobađa svoje učenike iluzija i utopija... Bog pomaže kroz angažiranje i služenje, kroz ljubav, kroz predavanje.

 

To je Bog ljubavi, i sva mu je moć u ljubavi. Što mi ljudi teško prihvaćamo da se svijet spašava i 'pobjeđuje' služenjem i ljubavlju. Naše su mjere i planovi drukčiji. osobito danas živimo mentalitet koji misli da se čovjek nalazi kroz vladanje i trijumf.

 

Malo je onih koji hoće spasiti svijet služenjem i dobrotom. Kao da se može konstatirati da je stalno prisutan nesporazum između Isusa i njegovih učenika, i nas kršćana. Tražimo njegovu moć na način kako on nije moćan, tražimo da nas usliša u željama koje nisu njegove želje.

 

Iako u molitvi Očenaša ponavljamo 'neka bude tvoja volja', ipak se trajno borimo da bude naša volja. Mi smo kršćani pozvani da se nekako 'narugamo' svim tim moćnicima, svim 'prvim mjestima' i da pokušamo Isusovom dobrotom i ljubavlju preobraziti svijet, a ipak se još ne pokušava na drukčiji način postići to što svi želimo.

 

Takvi su bili velikani duha ove naše kršćanske povijesti. Zar jedan sv. Augustin nije krenuo tražiti svoju sreću obrnuto od svjetskog plana uspjeha, pa primjer sv. Franje, Dominika... Osobito je očito kod apostola.

 

Kad ih je Isus oslobodio iluzija moći i trijumfa, krenuli su putom služenja i ljubavi. Uspjeh im je bio, gledano ljudski, neuspjeh na planu svjetovnosti. A da i ne spominjemo Isusa i njegov život. Nije dobio mjesto ni vladara ni časnika, a ipak je zavladao ljudskim srcima i cijelom poviješću.

 

Znači, pouka današnjeg Evanđelja je da se promjeni naš odnos prema Bogu, te naše shvaćanje Boga. Posljedično, to traži da drukčije i molimo. Da molimo, ne da budemo oslobođeni nedaća svijeta, svojih problema, problema s drugima, nego da imamo snage ljubiti i služiti u ovakvome svijetu i da time 'preobrazimo svijet'.

 

Patnja, napori su životna realnost (križ je stvarnost života) i treba imati snage da ih se nosimo. Sve poteškoće svijeta iznijet ćemo samo s ljubavlju. Kad čovjek ljubi snažniji je od svih životnih udara. Ljubav nadomješta sve časti i mjesta (prva i zadnja), svaki trijumf.

 

Vjerujemo li Isusu? Tek ako u sebi probudimo dar božanske ljubavi preporodit ćemo se i istinski iskusiti Isusovu poruku. To je živuća istina i življenjem se najbolje uvjerava.

 

Gospodine, oslobodi nas utopijskih želja i nadanja, da bi realnije shvatili i prihvatili sebe i svijet i spasili ga služenjem i ljubavlju.

 

Marijan Jurčević, OP