Vijesti

Bogatstvo skreće čovjeka na samoga sebe…

2015-10-10-28-ned-kroz-god-marijanB – 28. nedjelja kroz godinu

 

(Mk 10, 17-30)

 

Odnos bogatih i siromašnih, vječni je problem. Registriran je u svim civilizacijama. Pa i Isus nudi rješenje izlaska iz suprotstavljanja bogatih i siromašnih. Kriterij odnosa među ljudima ne bi trebalo bit materijalno bogatstvo nego ljudskost, čovjekova nutrina.

 

Čovjek po sebi nije zatvoren u samoga sebe, pa ni ono što posjeduje ne bi trebalo biti samo za njega. Tko se zatvori u samoga sebe taj trajno vene i umire. Ako čovjek ne živi za druge teško nalazi osmišljenje u sebi i svojem bogatstvu. Čovjek je biće relacije, odnosa.

 

Tek kroz druge biva potpun. Iz drugih nam se vraća sreća i potpunost. Kršćanski odnos prema drugome i prema posjedu ne može se riješiti ispunjenjem zapovijedi. Potrebno je preobraziti čovjekovu nutrinu, čovjekovo srce.

 

Vrlo često mnogi prihvaćaju Isusove pouke i savjete, ali kao da ne usvajaju preduvjeti da bi ih se moglo živjeti. Npr. odricanje od bogatstva nije uvjet da se postane kršćanin, nego posljedica.

 

Tek kad se čovjek u svojem srcu preobrazi, može se odreći od bogatstva. Već su kršćanski mistici trinaestog stoljeća postavili pitanje koje Isus postavio kroz razne parabole: imati ili biti. Istu ovu tezu preuzeo je u naše vrijeme i E. Fromm.

 

Postala je to ponavljajuća fraza u vremenu trke za bogatstvom (imanjem). Posjedovanje ili imanje je zapreka na kršćanskom putu ukoliko zatvara osobu u sebe i izolira od drugih. Bogatstvo skreće čovjeka na samoga sebe i blokira u otvaranju prema drugima.

 

Često se čovjek oslanja na svoje bogatstvo mjesto na svoju nutrinu, svoju unutarnju vrijednost. “Bogataš” se zatvara i misli da mu drugi nije potreban, da ga bogatstvo štiti. Biti bogat samo za sebe je vlastito umiranje.

 

Zato psalmist i moli Boga da mu ne da ni puno ni malo. Istinsko čovjekovo bogatstvo nije u njegovom imanju nego u njegovom unutarnjem sadržaju, u njegovoj duševnosti. Čovjeka se osobno ljubi, ne njegovo imanje.

 

Svi oni koji su ušli u zajedništvo radi bogatstva (vlasti, imanja ...) razočarali su se i bili nesretni. Sva ovozemaljska bogatstva treba personalizirati i dati im dimenziju brata i prijatelja. Čak ni ‘interesno’ davanje nije izlazak iz svojeg vlastitog egoizma.

 

Isto tako i darivanja drugome treba imati svoju razumnost. Nekada se drugoga darivanjem paralizira. Isus (Bog) cijeni čovjeka, ne po bogatstvu i imanju, nego po dobroti i ljubavi srca. Srce puno ljubavi je božansko bogatstvo koje se trajno daruje.

 

Čovjek čovjeku je najveće bogatstvo. Čovjek je bogatstvo božanske vrijednosti i zato je nepropadljivo. Isus ipak nije socijalni reformator, ali on preobražava ljudsko srce, iz kojega proizlazi socijalna reforma.

 

Dokle god ljudi ostanu kakvi jesu, egoistični, neće uspjeti bilo kave socijalne reforme niti sistemi. "Stari čovjek" uvijek vuče prema egoizmu, prema posjedovanju. Socijalna preobrazba započinje iz preobrazbe osamljenika u brata.

 

Nemoguće je stvoriti pravedne socijalne odnose, ako se ne promjene ljudska srca. To Bog mijenja, uz čovjekov pristanak. Današnji čovjek je nekako usmjeren prvenstveno na stjecanje materijalnog bogatstva (imanja), ali se sve više osiromašuje kao čovjek.

 

Po materijalnom bogatstvu ljudi nikada ne mogu biti jednakopravni. Materijalno izjednačavanje ni u kojem slučaju nije jednako vrednovanje. Nije bogatstvo u sebi zlo nego je zlo u pohlepnom čovjekovom odnosu prema njemu, i, posljedično, prema drugim ljudima.

 

Nažalost, kada dođe u pitanje opredjeljenje za drugu osobu ili za bogatstvo (imanje) ljudi se vrlo često opredjeljuju za bogatstvo. To je bolesni vir u dušama današnjih ljudi. Velika je odgovornost Crkve u stvaranju socijalne pravde u svijetu.

 

Ni u kojem slučaju ne smije se sakralizirati privatno vlasništvo, osobito kada je na štetu većine ljudi. Stari eskim reče: "zrak, zemlja i voda vlasništvo su svih ljudi. Tko može prisvojiti nebo, zemlju, rijeke? Bog ih je darovao svim ljudima. Zemlja ne pripada čovjeku, čovjek pripada zemlji".

 

Crkva kroz usta pape Ivana Pavla II. upozorava na opasnost da se svijet dijeli na bogate i siromašne. Bogati bivaju (eksploatacijski) sve bogatiji, siromašni sve siromašniji. To stanje kršćani ne smiju prihvaćati, ako želi naći sreću i spasenje idući Isusovim putem.

 

Marijan Jurčević, OP