Vijesti

Zagreb, 4.10.2015. - Blagdan Kraljice svete krunice u nedjelju, 4. listopada, svečano je proslavljen u istoimenoj samostansko-župnoj crkvi na zagrebačkoj Koloniji. Blagdanske mise slavljene su u tijeku cijeloga dana, a središnje euharistijsko slavlje u 11.30 sati, predvodio je fra Jure Šarčević,

kapucin, provincijal Hrvatske kapucinske provincije i predsjednik HKVRPP-a.

Suslavili su provincijal Hrvatske dominikanske provincije fr. Anto Gavrić, fr. Salvko Slišković, prior samostana, župnik fr. Anto Bobaš, druga braća dominikanci i ostali svećenici koncelebranti. Prije početka misnoga slavlja, pozdravne riječi uputio je fr. Anto Bobaš, župnik.

Uvodno, fra Jure je rekao kako smo se okupili oko Blažene Djevice Marije, Gospe od ružarija ili Gospe od svete krunice, čiji su prvi promicatelji bili upravo braća dominikanci. Zajedno s njima slavimo ovaj blagdan kao svoj patron.

Uživimo se u ovo sveto slavlje, da osjetimo ljepotu susreta s božanskim, što nam dolazi po majci Isusovoj i majci našoj, koju danas slavimo kao Gospu od ružarija. Uživimo se u ovaj blagdan molitve, blagdan susreta Boga i nas ljudi, blagdan ljepote i nutarnje radosti koju jedino Bog može dati, a koja nam danas tako nedostaje.

Otvorimo se Bogu da nas zahvati milost Duha Svetoga, koji se zauzima za nas, koji daje da naša molitva ima uspjeha, koji nas uči što i kako valja moliti. Potom je svratio pozornost na porijeklo blagdana i krunice i njezinu molitvenu dimenziju rekavši kako je ona evanđeoska molitva jer sadržaj tih obrazaca jest evanđelje, koje se izriče u nabrajanju Očenaša i Zdravomarija.

Papa Pio XII. nazvao je molitvu krunice "sažetkom svega Evanđelja", jeru krunici, zapravo, možemo doživjeti cjelokupno Evanđelje, podsjetio je propovjednik i istaknuo kako nam po svojoj trodijelnoj strukturi krunica nudi razmatranje kroz tri stupnja, kroz tri otajstva radosna-žalosna-slavna, o drami Isusova puta u koju je i Marija uključena.

Izgovaranjem te molitve, mi zapravo na neki način uzimamo udjela u istom otajstvu radosti, žalosti i slavi Isusa i njegova majke Marije. A nizanje jedne za drugom Zdravo Marijo 50 ili više puta zapravo je priznanje naše potrebe (naše nedostojnosti), ali istovremeno i izraz naše nepokolebljive vjernosti.

Osim toga, molitva krunice je izvrsno sredstvo da se nadvlada strah od smrti. U presudnom času odlaska osjetit ćemo, vjerujem, što znače one riječi izgovorene svakodnevno 50 ili 150 puta: "Sveta Marijo, majko Božja, moli za nas sada i na času smrti."

Molitva krunice mijenja život, njeguje dušu, gasi tjeskobu, poravnava staze života, razveseljuje srce, vraća povjerenje, pruža zaštitu od zla jer Bogu ništa nije nemoguće, kao što ništa nije neostvarivo Mariji koja u svoje krilo primila Sina Božjega da se utjelovi i postane čovjekom, rekao je fra Jure.

Potom se osvrnuo na misna čitanja, te je naglasio kako nam Riječ Božja ove nedjelje približava Mariju, donoseći dva poznata događaja iz njezina života. U prvome Marija moli, u drugome djeluje. Čini upravo ono što bi trebala biti temeljna oznaka svakog kršćanina: kontemplacija i akcija – molitva i rad.

To je ono pravilo sv. Benedikta: Moli i radi! I jedno i drugo. Nije dovoljno samo moliti ili samo djelovati. Potrebno je i jedno i drugo. Prvi događaj je iz života prve kršćanske zajednice, a drugi iz današnjeg Evanđelja. Naime, Marija, nakon anđelova navještenja, vidi stvarno da je istinito Božje obećanje.

Ona osjeća i nosi u svom krilu dijete, Isusa. I zato, sva radosna, želi podijeliti s nekim svoje osjećaje, svoju radost. Ona vidi da se događa nešto veliko, možda sve ne razumije, ali prihvaća volju Božju. Kad je čovjek radostan, onda ide k svojima, k prijateljima, da se s njima raduje. Sam se čovjek ne može radovati, kao što sam ne može ni slaviti.

To čini uvijek s drugima, s prijateljima, s braćom. Slično i kad je žalostan, potrebni su mu bližnji i prijatelji. Marija hita u gorje k svojoj rođakinji starici Elizabeti, koja je također, iako starica, trudna. Prekrasan je, uistinu, ovaj susret dviju majki: jedne posve mlade i jedne starice: Marije i Elizabete.

Marija želi biti od pomoći Elizabeti u osjetljivom trenutku rađanja. Osim susreta dviju majki, dolaskom Marije u Elizabetinu kuću, događa se još jedan još čudesniji susret. Susret nevidljiv ljudskim očima. Susret dvojice sinova u utrobama svojih majki.

Elizabeta se divi Mariji, vidi dublje, naziva je blagoslovljenom među ženama i blaženom što je povjerovala da će ispuniti Božje obećanje. Prvi put "Blaženstvo" odzvanja u Evanđelju. Kasnije će i sam Isus nazvati blaženima one "koji ne vidješe, a vjeruju".

A to smo svi mi koji ne vidimo tjelesnim očima, ali vjerom znamo, i zato vjerujemo rekao je provincijal Jure i zaključio propovijed molitvom pape Franje iz Apostolske pobudnice „Radost Evanđelja“….

Nakon mise, koju su svojim pjevanjem uveličali članovi župnog zbora "Augustin Kažotić", izmoljena je molbenica Kraljici svete krunice, te je podijeljen svečani blagoslov.

Blagdanu je prethodilo trodnevlje koje je predvodio fr. Zvonko Džankić, prior samostana bl. Augustina Kažotića na zagrebačkoj Peščenici.