Vijesti

Nije čovjekova veličina u njegovoj fizičkoj snazi

2015-10-02-27-ned-kroz-god-marijanB – 27. nedjelja kroz godinu

 

(Mt 10, 2-16)

 

U biblijskom poimanju čovjeka, muško i žensko su dva komplementarna dijela. Čovjek postoji u dvije varijante, kao muško ili kao žensko. U vrijednosti nema nikakve razlike. Jednako su vrijedni muškarac i žena.

 

Ipak, nažalost, tako se nije vrednovalo u ovim posljednjim civilizacijama. Što je vidljivo i u Bibliji i u drugim religijama i civilizacijama. Radi toga što su muško i žensko različiti anatomski ne znači da nisu jednako vrijedni. Nije čovjekova veličina u njegovoj fizičkoj snazi.

 

Osobito to naglašava kršćanstvo. Zato u njemu nema obrezanja nego zazivanje Duha. Bitno čovjeka karakterizira njegova duševnost. Kao da su stare civilizacije više patrijarhalne i daju prednost muškarcu pred ženom.

 

Čovjeka se mjerilo po moći i bogatstvu, a ne po duševnosti. Taj patrijarhalni mentalitet još je i danas dominantan i u kršćanskoj kulturi i civilizaciji. Kao da je kršćanstvo najmanje nastojalo u toj promjeni.

 

Današnje je pitanje i poziv da se brakovi sklapaju na principu ljubavi (Što Bog /ljubav/ združi čovjek neka ne rastavlja)? Nestali su mnogi drugi razlozi za ženidbu, I brak se sveo na ono najbitnije - na ljubav. Potrebno je također podvući da se muškarac i žena razlikuju.

 

I to im daje puninu i usmjerenost jednoga na drugo. Prema tome oni se uzimaju jer su različiti. Zato, svako poistovjećivanje je protiv muškarca i protiv žene. Poistovjećivane muškog i ženskog bilo bi smrt za oba spola.

 

Isus nije rješavao muško i žensko pitanje, već ljudsko. Bio je za to da jedan i drugi spol budu poosobljeni. Osobnost daje vrijednost čovjeku, a ne spolnost. Iako je i osobnost 'obojena' spolom. I to joj daje posebnost.

 

Spol se gleda unutar osobnosti, a ne izdvojeno, što se vrlo često zlorabi i prema čemu je naklonjena ova naša civilizacija. Treba se vratiti na vrednovanje muškarca i žene kroz osobnost, dobrotu, ljubav.

 

Bez toga nema jednakog vrednovanja. Isus poziva svoje sljedbenike i sve ljude da se postavljaju prema mušku i žensku kao prema osobama, a ne kao izdvojenom spolu... Nema ni muška ni ženska... reče sv. Pavao.

 

Unutarnja osoba je ono što daje vrijednost muškarcu i ženi. Današnje stane braka u velikom je previranju. Zapravo vrlo je nestabilno. Mnogi se pitaju koji je tome razlog. Je li u vjekovnoj praksi ili u novom ljudskom mentalitetu?

 

Dosta je razloga koji su doveli u pitanje klasični brak. Došli su u pitanje mnogi stoljetni običaji i ponašanja. Očito je struktura življenja promijenjena. Promijenjeni su statusi muškarca i žene, pa i djece. Različiti su vlasnički i profesionalni statusi.

 

U svemu su žene izjednačene s muškarcima. 'Smeta' li to nekim patrijarhalnim mentalitetima?! Očito, da. Današnji brak se danas treba sklapati na zreloj ljubavi, a ne samo na sviđanju i spolnoj privlačivosti.

 

Život je puno širi i zahtjevniji od ova dva, varijabilna, elementa. Ovo također znači da je potrebno odgajanje za brak. Nažalost vrlo malo se na tome radi. Čovjek se za sve treba odgojiti. Izrastaju generacije koje su otvorene na dobrohotnost, ali nisu odgajane i za požrtvovnost.

 

A nema trajne ljubavi koja ne uključuje žrtvu. Žrtva nije zato da gnjavi nego da se čovjek kroz nju na bolje preobražava. Svi mi imamo iskustvo koliko nam je potrebno 'žrtve' da sami sebe upitomimo i učinimo društvenim.

 

Svi smo mi po prirodi za zajedništvo, ali više da drugi budu prema nama zajedničari negoli da mi budemo drugima. Bez ljubavi (koja uključuje žrtvu) nema zajednice. A zar nije problem svakog zajedništva, pa i bračnog, tvrdoća ljudskog srca?

 

To je posljedica iskonskog grijeha. Rođeni smo za zajedništvo, za brak, a to nam ne ide dobro. Kršćanstvo je ponudilo rješenje u novome čovjeku. Samo drugi put rođeni mogu biti braća i sestre, muževi i žene.

 

Što reći o rastavi? Rastava je nesreća i nezgoda svakog braka. Teško ju možemo osuđivati, ali trebamo pomoći da do toga ne dolazi. Katoličanstvo nije za rastavu, ali isto tako ne otpisuje one kojima se dogodila ta životna nezgoda.

 

Marijan Jurčević, OP