Vijesti

Zagreb, 11. rujan 2009. - U četvrtak, 10. rujna 2009., u dominikanskom samostanu bl. Augustina Kažotića u Zagrebu (Peščenica), predstavljena je knjiga izazovnoga naslova Zašto biti kršćanin?, engleskog dominikanca i bivšega Učitelja Reda propovjednika Timothyja Radcliffea.

Knjigu su predstavili pomoćni biskup zagrebački mons. dr. Vlado Košić, prof. dr. Dragan Primorac, provincijal Hrvatske dominikanske provincije dr. Anto Gavrić (prevoditelj knjige) i u ime nakladnika gosp. Tomislav Pušek. Program je vodio dr. Slavko Slišković, OP.

Predstavljajući knjigu, mons. Vlado Košić istaknuo je kako će vrijednost ove knjige „svima onima koji ju budu uzeli u ruke i pročitali zasjati kao najprije malo, jutarnje ali potom i sve jače, podnevno svjetlo koje može obasjati mnoge tame našega života i darovati mu novi smisao“. Autor knjige, ističe mons.

Košić želi ponajprije pokazati svježinu, novost i onu specifičnu razliku koju kršćanstvo posjeduje u odnosu na sve druge religije, sustave i svjetonazore. Istinitost kršćanstva pitanje je svrhovitosti i smisla kršćanstva. Autor smatra, ističe biskup, da je „jedan od doprinosa kršćanstva današnjoj Europi – vjerovanje u razum“ jer se kršćani ne odriču razuma. Čovjek se definira – kako ističe papa Ivan Pavao II. – kao biće koje traži istinu. U kontekstu razmišljanja o istini autor vrlo oštroumno razmišlja o ulozi današnjih medija, u kojima nažalost „prokazivanje i optuživanje postaju uobičajeni način na koji se ljudska bića međusobno promatraju“. Kršćani su pozvani unositi u ovaj svijet ne neku svoju istinu, naglasio je biskup Košić, nego Krista koji je rekao: „Ja sam put, istina i život“ (Iv 14, 6). Biti kršćanin znači biti u službi Istine.

Profesor Dragan Primorac istaknuo je da biti kršćanin znači, kako kaže sv. Augustin, širiti oko sebe područje ljubavi. Sadržaj knjige „Zašto biti kršćanin?“ prenio je vrlo zorno kroz svoje osobno iskustvo na mogućnost i važnost djelovanja kršćanina u politici jer je i sam obnašao visoke političke dužnosti. U tom vidu istaknuo je neke teme koje Timothy Radcliffe obrađuje a koje su važne karakteristike dimenzije kršćaninova djelovanja: istina, poniznost, vjera, obitelj i uloga medija.

Kršćanstvo je sasvim promijenilo pogled na svijet u kojem je biti ponizan značilo biti slab, preziran, tvrdeći da je poniznost tipična kršćanska vrlina, a oholost i bahatost najveća mana. Kršćanska poniznost nije u tomu da se netko osjeća prezrenim poput crva. Poniznost je ispravno poštivanje samoga sebe. Poniznost je kršćansko ime za samopoštovanje. To je oslobođenje od suparništva. Poniznost daje pravu težnju za onim što se može učiniti, oslobađajući od iluzija o onome što nismo u stanju učiniti. Poniznost je vrlina koja nam vraća hrabrost, s realističnim razumijevanjem onoga tko smo i onoga što možemo biti s milošću Božjom. Poniznost dakle ne znači puzavost, zaključio je gosp. Primorac.

Dominikanski provincijal fr. Anto Gavrić svoj je govor započeo riječima američkog katoličkog autora, političkog i socijalnog aktiviste Georga Weigela, - kojeg Timothy Radcliffe navodi u knjizi, - u razgovoru za jedan hrvatski kršćani mjesečnik, na pitanje „Kako Crkva može tome pridonijeti i biti jednak sugovornik u javnoj sferi? Je li dovoljno 'glasna i efektivna'“, odgovara: „Ono što vjerski lideri mogu i moraju učiniti, jest učiti i osposobiti vjernike da budu ozbiljni građani. Ne želimo situaciju gdje je jedina crkvena referenca i glas Crkve hrvatski ili neki drugi biskup. Želimo aktivne mlade ljude i da oni postanu lice Crkve, a biskupi tu nose odgovornost osposobljavanja i poticanja. Mladi ljudi žele voditi život odgovornost i izazova, neke vrste heroizma, samo je pred njih potrebno postaviti prave vrijednosti“. A Timothy Radcliffe u knjizi donosi i priču o čovjeku koji je umire i dolazi u raj.

Anđeo koji čuva ulaz upita ga: „Pokaži mi svoje rane.“ A on mu odgovori: „Svoje rane? Nemam rana!“ Anđeo mu reče: „Zar nikada nisi pomislio da postoji nešto za što se vrijedi boriti?“ Koz cijelu knjigu proteže se ta nit upoznavanja vrednota za koje se isplati boriti do kraja, „s pogledom uprtim u Krista raspetog na križu”. Bivši Učitelj reda propovjednika upravo nastoji ovim svojim najnovijim djelom približiti, na posve nov i privlačan način, vrednote istine, odvažnosti, poniznosti, radosti, sreće, prijateljstva, slobode i nade, jedinstva i zajedništva. Engleski dominikanac iznosi svoje viđenje u čemu se sastoji novost kršćanstva za ljude našega vremena. „Kršćani bi trebali biti oni koji postavljaju pitanja kada drugi zastanu“ (str. 218).

Po primjeru sv. Dominika Timothy Radclife želi govoriti ljudima svojega vremena o Radosnoj vijesti, ali tako da ju oni razumiju i prihvate. Govor o vjeri, o evanđeoskoj poruci, o Isusu, o Crkvi treba biti razumljiv da bi ga se moglo prihvatiti kao istinit. Sve se svodi na pitanje «Istine». Autor ističe u više navrata da je hrabrost je vrlina koja nam je najhitnije potrebna danas u Crkvi i u društvu. Kao duhovno-misaono osvježenje ova knjiga može biti poticaj na odvažnost u istini i odvažnost svjedočenja istine, zaključio je prevoditelj.

U glazbenim predasima nastupio je zbor mladih „Osvit“ iz župe bl. Augustina Kažotića s Peščenice.