Propovijedi

Isusovo rođenje je početak Kraljevstva Božjeg ovdje na zemlji

Božić Danja misa

 

“Pipkamo kao slijepci duž zida, tapkamo kao bez očiju, spotičemo se u podne kao u sumrak, sasvim zdravi, kao da smo mrtvi. Svi mumljamo kao medvjedi i gučemo tužno kao golubovi, a spasenje – od nas je daleko”. Ove riječi slušali su suvremenici proroka Izaije. Nama je na današnji dan, kad slavimo rođenje Isusa Krista, upućena poruka drugačije vrste, poruka radosti i sigurnosti: „Evo Boga našeg. Danas nam se rodio Spasitelj, Krist Gospodin.

 

Vjerujem da su nam svima bliske riječi proroka Izaije i da svoj život nerijetko doživljavamo kao probijanje i tapkanje kroz tamu, istovremeno tražeći izlaz i ruku koja će nas prihvatiti. U našoj tami tražimo svjetlost, u našim padovima i odbačenostima tražimo Spasitelja. I Spasitelj je došao! S nama je! Ruka je ispružena, treba je samo prihvatiti. Svjetlost je zasjala, treba je samo slijediti.

 

Naš spasitelj nije došao u liku kralja ili cara, predsjednika države ili vlade, superjunaka ili vlasnika velike korporacije. Nije došao uz zaštitu vojske ili policije, uz pratnju televizijskih kuća ili dnevnih tabloida. Došao je u liku djeteta, ranjiv, slab I nezaštićen. Rodio se u noći, pod vedrim nebom, u jaslama koje su bile pripremljene za životinje, za hranjenje ovaca I stoke.

 

Samo je Bog mogao nešto takvo osmisliti. Samo kršćanin može u nešto takvo povjerovati. Nikakve povlastice I počasti ne traži za sebe, ne uzdiže se iznad čovjeka, ne pokazuje se višim I boljim od nas. Naprotiv, silazi k nama, u našu suznu dolinu, kako bi nam pokazao da je jedan od nas, kako bi nas razumio I k sebi privukao, kako bi nas pripitomio I zagrlio.

 

Bog je sišao među ljude kao dijete i poput svakog djeteta lako ga je zanemariti, ne uzeti ga za ozbiljno, ostaviti ga po strani. Neki od nas podcjenjuju betlehemsko dijete kad od Božića čine praznik darova I žaruljica, praznik neodređene dobrote, pomiješane s prigodnim darivanjem i suosjećanjem.

 

Često se pitam što danas slave ljude koji ne slave Božić?! Kad slavlje izgubi svoj smisao, onda se besmisao prikriva blještavilom boja, zvukova i događanja, blještavilom koje nas više uzbuđuje, nego što nas čini radosnima i ispunjenima.

 

Neki od nas ušutkuju betlehemsko dijete. Ne dopuštaju mu da odraste. Za njih Bog ostaje dijete tijekom cijeloga njihova života. Riječi koje će ovo dijete kasnije izreći ne slušaju i ne prihvaćaju zato što su zahtjevne i nezgodne. Čini se da je djetinjasto kršćanstvo, kršćanstvo bez ikakvih obaveza, privlačnije i prihvatljivije.

 

Ozbiljnost događaja Isusova rođenja nije u suprotnosti s blagdanskim ozračjem, ozračjem slavlja, pjesme i druženja, nego to ozračje stavlja u pravi okvir, daje mu dublji smisao i istinsku ljepotu. Jednostavno govoreći, naglašava ono bitno, ono što je sv. Augustin lijepo izrekao sljedećim riječima: „Sin Božji postao je sin čovječji, da bi sin čovječji postao sin Božji”.

 

Čovjek može i treba ostvariti zadatak koji je pred njega svojim rođenjem postavio Sin Božji - da postanemo ljudi ne samo za sebe, nego jedni za druge; da postanemo ljudi ne samo zbog našeg ispunjenja i radosti, nego zbog ispunjenja i radosti ljudi s kojima živimo, radimo, koje susrećemo; da postanemo ljudi ne po programu neke institucije, stranke, vlasti ili ideologije, nego po mjeri Isusa Krista, Sina Božjeg. Njegova mjera nam je svima dana u Svetom pismu i vrlo nam je dobro poznata.

 

Nije jednostavno opisati otajstvo utjelovljenja i rođenja Boga u liku djeteta. Sveti Ivan je u pravu kad na kraju svojeg Evanđelja kaže da čitav svijet ne bi mogao obuhvatiti knjige koje bi se o tome mogle napisati. Ipak, nešto sigurno znamo. Jedan od nas, koji ima svoje ime, koji je rođen od žene, koji je upisan u našu povijest, živio je s nama. Isus Krist, Sin Božji, koji trske napukle nije lomio, donio je radosnu vijest da Bog ljubi čovjeka.

 

Isusovo rođenje je početak Kraljevstva Božjeg ovdje na zemlji, Kraljevstva koje se ne mjeri po moći, sili i bogatstvu, nego po ljubavi i dobrohotnosti. U Boga vjeruju i malenog Isusa prihvaćaju oni koji se svakodnevno, uvijek iznova, napinju i muče da se to Kraljevstvo u nama rodi i među nama zaživi. Svima Vama želim sretan i blagoslovljen Božić, uz želju da se Bog rodi i nastani u našim srcima i u našim životima. Amen!

 

Fr. Domagoj A. Polanščak, OP