Dana 17. listopada 2024. u Poljčanama održan je znanstveni simpozij pod naslovom 'Fons gratiae' - Studenice u kontekstu ženskih samostana u Štajerskoj. Na simpoziju su sudjelovali fr. Slavko Slišković OP, fr. Ivan Arzenšek OP i fr. Drago Ferencek OP. Pater Ivan Arzenšek OP sudjelovao je na simpoziju s predavanjem 'Dominikanci u Sloveniji u prošlosti i sadašnjosti', a fr. Slavko Slišković je održao predavanje na temu 'Osnutak ženske grane Dominikanskog reda'. Ovdje donosimo sažetak njihovih izlaganja.

Dominikanci se na slovenskom tlu pojavljuju 1221. godine kada je Dominik propovijedajući na području Veneta došao do granica istarskog poluotoka. Krajem 1221. godine dominikanci se nastanjuju u Kopru, a 1230. godine iz austrijskog mjesta Friesacha (slov. Brežah) dolaze u Ptuj. U staroj samostanskoj kronici ptujskih dominikanaca zabilježeno je da su se nastanili u Ptuju da bi „Boga slavili, blagoslove dijelili, propovijedali i u duše usadili čvrste temelje vjere“. Kad je carska komisija 1545. posjetila dominikanski samostan u Ptuju, u njemu je bilo devet svećenika, većinom Hrvata i Mađara, prebjega s turskog područja. Drugi dominikanski samostan osnovan je u Novom Kloštru kod Polzele 1451. Dominikanski samostan bio je u Halozama i Kopru.

Fokus simpozija je bio na dominikankama, koje su prvi samostan u Sloveniji podigle več 1237 godine. Ustanovile su ga sestre Zofija Rogaška i Rikarda Kumpreška sa dozvolom Akvilejskog patriarha Bertolda Andeškog. Godine 1249. samostan je po uputi patrijarha dobio naziv 'Studenac milosti - Fons Gratie'. Iako su sestre živjele po konstitucijama, službeno su pripojene Dominikanskome redu tek 1287. godine. Kada su 1526. godine su pomrle sve redovnice slovenskoga roda, samostan su po naredbi cara Ferdinanda preuzele dominikanke drugih samostana: iz Velesovog, Marenberga i Judenberga.

S groficom Uršulom Patačić je u Studenice dolazilo sve više kćeri ugarsko-hrvatskog plemstva, dok su ostale bile iz nutarnjih austrijskih zemalja. Podjela časnih sestara na dvije strane po nacionalnoj pripadnosti izazvala je 25 godina razdora i mržnje u samostanu. Za vrijeme priora Uršule Patačić i Helene Mirković, sazidane su  crkve sv. Lucije na brdu nasuprot samostana i crkva sv. Tri kralja u Ješovcu. Crkvene reforme habsburškog cara Josipa II. godine 1782.-1787. ukinuli su sve dominikanske samostane na današnjem slovenskom području. Car Josip II razriješio je najprije  tri ženska dominikanska samostana: Marenberg, Studeniški i Velesovo, a nešto kasnije i dva muška samostana: u Ptuju (1786.) i u Novom Kloštru (1787.). Studeniški je ukinut sudskim dekretom 8. ožujka 1782.

Stotinu i pedeset godina nakon Josipovih reformi dominikanci ponovno se vraćaju u Sloveniju: u Žalec /1965.), a onda i Petrovče (1975.), koje postaje župa, a 1984. godine hodočasnička crkva Majke Božje Petrovče proglašena  je bazilikom Pohoda Djevice Marije. Od trojice dominikanaca slovenske nacionalnosti, dvojica fra Ivan Arzenšek i fra Drago Ferencek trenutno pastoralno djeluju Petrovčama. a fr. Timotej Otto OP nalazi se u novicijatu u Dubrovniku.