Uz pratnju naših dominikanaca p. Joze i p. Petra, 57 hodočasnika započeli su petodnevno hodočašće (13.-18.10.) dominikanskim svecima u Italiju.
Krenuli smo iz Trogira u nedjelju predvečer (13.10.) kako bi se ukrcali na brod iz Splita u Anconu. Prvu noć, proveli smo na brodu razmišljajući o svojim nakanama i nakanama dragih prijatelja koji su nam se preporučili u molitve.
Ujutro smo stigli u Anconu odakle smo potom autobusom krenuli prema Casci, malenom živopisnom mjestu sv. Rite zagovornice nemogućeg. Posjetili smo prekrasnu baziliku u kojoj se nalazi tijelo sv. Rite, te razgledali mjesto u kojem je svetica živjela i umrla. Nakon Cascie odlazimo u Perugiu u posjet dominikanskom samostanu i bazilici sv. Dominika gdje smo slavili svetu misu. Prva crkva sv. Dominika je sagrađena između 1235. i 1260. godine. Kako je važnost dominikanaca rasla, ubrzo se počela graditi veće crkva. Budući da je samostan postao međunarodno središte umjetničkih vještina, mnogi su dominikanski arhitekti sudjelovali pod pokroviteljstvom pape Benedikta XI., koji je tih godina boravio u Perugi. Samostan je bio oduzet dominikancima, a u njemu je boravila vojska. Trenutno u vraćenom dijelu samostana žive tri dominikanca.
U utorak, 15.10., odlazimo u Sienu, srednjovjekovni dragulj koji osvaja naša srca predivnim ulicama, trgovima i bogatom poviješću. Posjećujemo kuću sv. Katarine Sijenske, dominikanke koja je svojom mudrošću ostavila neizbrisiv trag u povijesti Katoličke crkve. U rodnoj kući sv. Katarine, nalazi se njezino svetište i samostan sestara dominikanki. U bazilici sv. Dominika u kojoj su i relikvije sv. Katarine Sijenske imali smo svetu misu, slavili smo Boga zbog njegove velikodušnosti što nam je dao ovo prelijepo mjesto da na njemu živimo. Iz Siene putujemo u Pisu poznatu po kosom tornju, ali i drugim znamenitostima koje su nas ostavile bez daha. Iz Pise smo išli u Luccu, maleni srednjovjekovni gradić gdje smo posjetili baziliku sv. Gemme, svetice čije je srce gorjelo od ljubavi prema Gospodinu.
U srijedu, 16.10., napuštamo Sienu te odlazimo u Firenzu. U mnoštvu kulturnih znamenitosti, naš cilj je dominikanski samostan Santa Maria Novella. Uz molitvu i razgledavanje samostana i crkve, odlazimo na sjever u Bolognu na grob velikom svecu, osnivaču Reda propovjednika, svetom ocu Dominiku. U Bologni nas srdačno dočekuju naši dominikanci. Nakon obilaska crkve i samostana na grobu sv. Dominika hodočasnici slave pjevanu svetu misu. Bio je to uistinu poseban osjećaj pun radosti, mira i ljubavi koji je ispunio naša srca.
U četvrtak, 17.10., odlazimo u posjet Veroni, rodno mjesto svetog Petra Veronskog. Razgledavamo grad na rijeci Adige te odlazimo u crkvu sv. Anastasie koja je i najveća crkva u Veroni. Izgradnju ove crkve i samostana započeli su dominikanci 1280. godine, a gradnja je trajala do 1400. godine. Od 1307. godine, crkva je posvećena i sv. Petru Veronskom, prvom dominikanskom mučeniku i suzaštitniku grada. Uz crkvu je bio i dominikanski samostan. A dominikanci napuštaju ovaj samostan i prekrasnu crkvu 1808. godine. Istog dana odlazimo u Padovu u posjet bazilici svetog Antuna. Ulaskom u baziliku vrijeme kao da je stalo. Svi smo mahom sv. Antunu prenosili svoje nakane, križeve, slabosti i potrebe. Nakon posjeta bazilike sv. Antuna odlazimo na svetu misu u crkvu sv. Leopolda Bogdana Mandića, našeg najpoznatijeg sveca i ispovjednika kojem Hrvati uvijek rado hodočaste.
Puni dojmova vratili smo se u naš Trogir u petak, 18.10., oko 21:30h. Bogu zahvaljujemo na svim primljenim milostima koje smo primili po zagovoru svetaca kojima smo hodočastili.
