Povodom obilježavanja 700. godine od preminuća blaženog Augustina Kažotića, članovi dominikanske obitelji iz Trogira i Splita od 15. do 21. listopada 2023., hodočastili su na blaženikov grob u Luceru i na druga mjesta Italije.

Pod duhovnim vodstvom o. Joze Čirka i o. Petra Galića hodočastilo je 57 hodočasnika. Program hodočašća bio je jako sadržajan i obuhvatio je većinu najpoznatijih hodočasničkih mjesta juga Italije.

Prvi dan smo hodočastili u Loreto, poznato Gospino svetište sa sačuvanom Gospinom kućicom, gdje smo imali svetu misu, a zatim u Lanciano - mjesto poznatog euharistijskog čuda. Nakon Lanciana zaputili smo se u San Giovani Rotondo gdje smo prenoćili.

Drugi dan nas je odveo u Monte Sant Angelo, najstarije svetište Svetog Mihaela Arkanđela na Zapadu. Ondje smo slavili svetu misu u špilji koju je Sv. Mihael, koji se ondje i ukazao, obilježio te posvetio za baziliku njemu na čast. Popodne smo se vratili u San Giovani Rotondo, obišli izloženo neraspadnuto tijelo Svetog Padre Pia.

Trećeg dana smo hodočastili blaženom Augustinu Kažotiću u Luceru, ujedno središnjem cilju čitavog hodočašća. U katedrali, pred grobom Blaženika izmolili smo krunicu te slavili svetu misu koju smo namijenili za Hrvatsku dominikansku provinciju. Na kraju je bila prilika da svatko dobije blagoslov pod biskupskim šeširom bl. Augustina. Svatko pojedinačno pristupa, a svećenik nad njega stavlja biskupski šešir, koji je nosio blaženik te ga znakom križa preko šešira blagoslivlje. Valja reći kako su mnogi komentirali da su nakon toga osjetili neko rasterećenje i olakšanje u glavi.

Nakon Lucere nastavili smo prema druga dva zanimljiva grada južnije od Lucere. Prvi grad je Matera, najstariji naseljeni grad u kontinuitetu u Europi te treći na svijetu. U tom gradu se posebno časti Madonna della Bruna. Ondje smo posjetili prekrasne crkve. O posebnosti i ljepoti ovog starog grada govori i podatak da je u njemu sniman film Pasija. Nakon Matere zaputili smo se u Alberobello poznat po svojoj jedinstvenoj bajkovitoj arhitekturi i gradnjom bez veziva, isključivo od nepravilnih vapnenačkih kamenja, koje se nazivaju trullo. U istom stilu sagrađena je i ondašnja crkva sv. Ante.

Četvrtog dana u popodnevnim satima hodočastili smo sv. Nikoli u Bari. Slavili smo svetu misu u kripti gdje je oltar postavljen iznad groba Sv. Nikole. Zanimljivo je da ovom poznatom svecu također hodočaste i pravoslavci. Mnogi hodočasnici su iskoristili priliku da nabave takozvanu „mannu sv. Nikole“, odnosno blagoslovljenu vodu s malom količinom tekućine koja se izlučuje iz svečevog groba, a jednom godišnje sakuplja u prisustvu biskupa koji je blagoslovi. Koristi se uz propisanu molitvu za blagoslov bolesnika.

Iz Barija, prepuni dojmova, vratili smo se u San Giovanni Rotondo gdje smo prenoćili, te u jutro petog dana hodočašća slavili svetu misu u svetištu Padre Pia u kripti stare crkve gdje je prvotno bio pokopan. Nakon zajedničkog fotografiranja krenuli smo prema Osimo-u u kojem smo posjetili baziliku i svetište sv. Josipa Kupertinskog, takozvanog „letećeg sveca“ koji je imao dar levitacije i bilokacije. Poznat je i kao zaštitnik učenika i studenata. Ovdje smo iznimno srdačno dočekani od strane njegovog subrata iz reda fratara konventualaca manje braće koji nas je proveo crkvom i svetištem, te u kripti sa svečevim tijelom upoznao s njegovim iznimno zanimljivim životom.

Pod snažnim utiskom svega doživljenog i viđenog stigli smo u Anconu gdje smo se ukrcali na trajekt za Split. Protiv nemirnog mora i velikih valova borili smo se marijanskim pjesmama, te smo se sretno vratili svojim kućama duhovno obnovljeni i obogaćeni. Na svim svetim misama koje smo slavili molili smo i za sve one koji su se preporučili u naše molitve, te smo uvjereni da će naše hodočašće iznjedriti obilje blagoslova i plodova za mnoge duše. Za izvanrednu organizaciju i plan hodočašća pobrinuo se o. Jozo Čirko. Na kraju se još jednom zahvaljujemo dragom Bogu za sve primljene milosti.

Adela Čekalović Babić