Autobiografska knjiga Pohvala slabosti švicarskog filozofa Alexandrea Jolliena dirljiv je prikaz početka života u specijaliziranoj ustanovi, prijateljstva između izolirane djece, tjednog užasa razdvajanja obitelji, Sokratove spasonosne intervencije. To je utjecalo i prisililo na revidiranje primljenih ideja o invalidnosti. Tako mladi autor postaje „pisac s invaliditetom“.

Naime, autor je od rođenja hendikepiran. Više od sedamnaest godina proveo je u specijaliziranoj ustanovi za hendikepirane osobe s cerebralno-motoričkim teškoćama. Završivši trgovačku školu, pohađao je studij filozofije na Sveučilištu u Fribourgu (Švicarska). 

Pohvala slabosti opisuje unutarnje putovanje, neku vrstu obraćenja na filozofiju. Autor, hendikepiran od rođenja, zamišlja da ga posjećuje Sokrat. U dijalogu postupno se pojavljuju alati za učenje kako ići naprijed u radosti, ne posustati usred patnje i ne biti određen pogledom drugoga. Filozofija je ovdje umijeće življenja, sredstvo napuštanja predrasuda radi otkrivanja sebe i izgradnje vlastite posebnosti. Malo po malo dolazi do obraćenja, slabi, ranjivi, poteškoće mogu postati plodna mjesta slobode i radosti.

Predgovor je napisao njegov profesor srednjovjekovne filozofije sa Sveučilišta u Fribourgu, kasnije profesor na Sveučilištu Sorbonne u Parizu, Ruedi Imbach.

Knjigu su s francuskoga preveli Anto Gavrić i Benedikt Tutić.