Anđela Mariju Miškova, doktora teoloških znanosti, autor prikazuje kao bogoljubna i domoljubna pučkoga tribuna, neutrudiva misionara i kulturnoga djelatnika, vjerskoga i nacionalnoga preporoditelja hrvatskoga naroda u vrijeme raspada višenacionalnih državnih zajednica i srljanja u nove mračne alijanse. Sa stranica ove knjige govori nam pisac koji osvjetljava Miškovljev apostolski rad u kontekstu pučkih misija, jednoga od najznačajnijih i najvećih doprinosa ovoga neumornog misionara i propovjednika vjerskom preporodu kršćanskoga puka. Upoznaje nas s Miškovljevim vrlo plodnim spisateljskim radom s brojnim knjigama, knjižicama i priručnicima koji su svojom sadržajnom i jezičnom jasnoćom te izričajnom jednostavnošću bili od velike pomoći za vjersku pouku naroda, svećenika i izvrsno sredstvo narodne pismenosti, kao i s predanim radom unutar dvije najstarije i najznačajnije hrvatske kulturne ustanove: Matice hrvatske i Društva sv. Jeronima. Predstavlja vrsna govornika koji u svojim propovijedima progovara o bitnim temama ljudske egzistencije usmjerujući čovjekov odnos prema Bogu i bližnjemu na evanđeoskim načelima, prokazujući grijeh, nepravdu, prijevaru i nemoral, odgajajući narod za ispravno življenje u susretu s drugima i za druge, ostavljajući neizbrisiv propovjednički trag na svim hrvatskim prostorima. 

Knjiga, namijenjena široku krugu čitatelja, otkriva nam kako je dominikanac Miškov svojim djelovanjem uvelike zadužio Crkvu u Hrvata i hrvatski narod i kao takav zaslužuje mjesto uz bok hrvatskih velikana te potvrđuje da je bio i ostaje jedan od najznačajnijih hrvatskih svećenika i domoljuba aktivan od osamdesetih godina XIX. stoljeća do dvadesetih godina XX. stoljeća.