Četvrto izdanje knjižice „Gospina krunica. Razmatranja“, dominikanca Ljudevita Josipa Jeđuda dragocjeno je molitveno djelce koje služili u molitvi krunice pojedinca, grupe, redovničke i župne zajednice. Naziv krunica – u nekim hrvatskim krajevima naziva se ružarij – ima dvojako značenje. Tom riječju imenuje se vidljivi predmet koji se sastoji od 224 zrna nanizanih u jednu cjelinu poput poredanih bisera ili ruža. U redovitoj uporabi je niz od 59 zrnaca. Taj vidljivi predmet kršćani rabe u molitvi, pa se i sama molitva naziva krunica ili ružarij. Ona ima dugu i bogatu prošlost. Apostolat krunice Crkva je i službeno povjerila Redu propovjednika i taj polog je za dominikance karizmatski dar. Krunica ima kristološko usmjerenje. Ona je sažetak Svetog pisma. Ima također i bogatu marijansku tradiciju. Marija okuplja oko sebe Crkvu i svoju grešnu djecu zagovara pred licem Svevišnjega. Krunica je govorna, ali i višeznačna kontemplativna molitva.