Novi svijet je započeo, živimo u novom svijetu. Iz novog svijeta je nemoguće pobjeći. Bilo da je riječ o onome koji ga živi ili o onome koji mu se opire, svi su u njemu. Prema kineskoj poslovici, kad se zajaši tigar, više s njega nema silaska, nego trebamo naučiti ostati na njemu. Ukoliko bismo sišli s njega, on bi nas proždro. Tako je i s današnjim čovjekom. On je zajahao na „tigra“ i više s njega ne može sjašiti. Treba naučiti jahati. U novom svijetu se stalno postavlja pitanje: Na što se zapravo osloniti iz prošlosti? To je životno pitanje svakog čovjeka. Kako u svijetu stalnih promjena imati identitet, kako ga stvoriti, kako biti svoj? Kad govorimo o identitetu, onda je riječ o nečem vrijednom što daje sigurnost ljudskoj osobi. Čovjek bez identiteta je nepostojan, netko kome nedostaje vlastiti „ja“. U vremenu i svijetu koji je u promjeni vrlo je važno svega toga postati svjestan. Kao nikada je potrebna samosvijest. Sredina u kojoj živimo nije nositelj identiteta. Ni sama sredina nema svoj identitet, pa ga stoga ne može ni ponuditi pojedincu. To je još očitije kad netko prebiva u sredini koja „nije njegova“, u koju je „slučajno došao“.