Blaženi Alojzije Stepinac 1943. godine s francuskog jezika preveo je knjižicu Krunica. Riječ je o djelu autora Andrea Pradela - dominikanca, sastavljena 1877. godine kao zbirka zaziva i uvoda u molitve. 

Molitvenik s četrdeset različitih naslova obrazaca koji su pisani za osobit način moljenja krunice prema tzv. Dominikanskome modelu panoramski otkriva mnoštvo pojedinosti. Obrascima se žele zahvatiti slojevi, skupine ili pojedinci u različitim životnim prilikama. Time se želi reći i pokazati da molitva zahvaća svaki segment življenja i da svaki trenutak postaje molitvom te da nijedan od njih iz molitve nije isključen. Vrijednost ove knjižice očituje se osobito u tome što ona omogućuje i olakšava razmatranje vjerskih istina i pouka sadržanih u uzvišenim otajstvima Krunice, a to je i jezgra ove molitve. U molitveniku su uz način moljenja Krunice doneseni i oprosti za njezine molitelje, u prvom redu za pripadnike kruničarskih bratovština.