Zvonko Džankić
Dominikanska klasična gimnazija u Zagrebu
Biblioteka: Dominikanska baština
Format: 13,5 x 19 cm
Zagreb, 2005.
Cijena: 25 kn
Narudžbe: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
Naslov ove publikacije upućuje nas u razdoblje od 1941. do 1945. godine, to jest u tragične događaje Drugog svjetskog rata, koji su privlačili i još uvijek privlače pozornost javnosti. Vrlo često pogled na to vrijeme ovisi o strani na kojoj je bio motritelj ili njegovi preci, a neke rane još uvijek nisu potpuno zacijelile. Ponekad izgleda kao da pojedine bitke i dalje traju. Međutim, i u tom mraku postojali su ljudi koji su željeli donijeti bar tračak svjetla i to ljudi koji su znali da se najveće bitke ne vode samo snažnom mišicom i srcem junačkim, nego još više oružjem duha, znanosti i kulture. To su ljudi svjesni da ljudskost ne može ostati vječno zatomljena, već da su potrebne odgovorne i obrazovane osobe koje će je oživjeti. Vjerujući da nakon Kristova utjelovljenja više nije moguće razdijeliti ljudsko od božanskog, hrvatski dominikanci su željeli odgojiti buduće naraštaje u kršćanskom duhu te tako obogatiti društvo kvalitetnim ljudima koje će biti humanije negoli što je to bio slučaj dotada.
Stoga su 1941. godine u Dominikanskom samostanu u Zagrebu otvorili Privatnu dominikansku klasičnu gimnaziju s realnim odjelima i s pravom javnosti. Dominikanci na hrvatskim prostorima nisu zaostajali za svojom subraćom iz drugih krajeva svijeta. Već do kraja stoljeća u kojemu su nastali, njihovi samostani prekrivali su cijeli hrvatski etnički prostor od Istre do Boke Kotorske, Slavonije i Bosne. Samostani su postali rasadišta vjerskog, kulturnog i prosvjetnog života. Dominikanci su, kao prosjački red, bili vrlo osjetljivi na ideju da bogatstvo duha ne može biti uskraćeno onima koji su po svome društvenom položaju bili lišeni dostatnih materijalnih dobara za školovanje, te ih nisu uvjetovali da pristupe Redu. Takvim stavom obogatili su svijet velikim brojem intelektualaca raznih usmjerenja koji su svojim znanjem često nadilazili hrvatske granice. Potreba mladog naraštaja stasalog u vrijeme drugog svjetskog rata potakla je, tada Dalmatinsku dominikansku provinciju, da u Zagrebu započne svoje tipično poslanje odgoja i obrazovanja.