Samostan u Trogiru utemeljen je 1265. godine. Današnji izgled dobio je u prvoj polovici XV. stoljeća. O tome svjedoči kamena ploča postavljena na istočni zid samostanskog klaustra na kojoj piše kako je 1425. godine svestranom pomoći petog trogirskog kneza Jakova di Giorgija iz Venecije podignut samostanski kompleks. Ovisno o potrebama i prilikama, nekoliko je puta nadograđivan i adaptiran. Za vrijeme II. svjetskog rata 22. veljače 1944. tijekom bombardiranja engleskih zrakoplova samostan je znatno oštećen. Srušeno je sjeverno samostansko krilo dok su istočno i zapadno pretrpjela manja oštećenja. Crkva nije bila direktno pogođena, ali je od detonacije oštećen njezin krov. S obnovom samostansko-crkvenog kompleksa započelo se početkom sedamdesetih godina XX. stoljeća. Obnovljena samostanska crkva urešena je vrijednim slikama i oltarnim palama, kamenim reljefima i ukrasima te vrijednim liturgijskim predmetima i crkvenim ruhom. Nacionalno je svetište prvoga hrvatskog blaženika Trogiranina, dominikanca i biskupa zagrebačkog i lucerskog Augustina Kažotića (o. 1260. – 1323.). Ispred crkve je 2001. godine postavljen odljev blaženikova kipa Krune Bošnjaka, dok je na njezinu portalu trilobni ciborij. U sredini je Bogorodica s Djetetom, desno sv. Marija Magdalena – suzaštitnica dominikanskog reda – do stopala pokrivena vlastitom kosom, a lijevo bl. Augustin s mitrom i pastoralom. Kraj njega kleči mali lik njegove sestre Bitkule, koja je oporučno ostavila novac za gradnju crkve. Trogirski samostan duhovna je oaza za mnoge vjernike koji ondje traže utjehu i mir. Posljednjih godina započela je unutarnja obnova crkva koja je pojedinim detaljima dovršena 2020. godine. U samostanu od vremena do vremena žive i djeluju jedan ili više redovnika koji se bave duhovnim radom.