15. studeni

Rođen je u Lauingenu u Švapskoj oko 1193. Školovanje je završio u Padovi (1223.), gdje ga je bl. Jordan Saski primio u Red. Od 1242. do 1248. predavao je u Parizu, gdje mu je bio učenikom i sv. Toma Akvinski. U Parizu su se skupljali učenici iz stranih zemalja, a brat Albert, otvorena duha za sve spoznaje, podučava novu znanost, tj.aristotelsku fiziku prema tumačenju židovskih i arapskih mislilaca.

God. 1248. postao je regens upravo osnovanog općeg učilišta u Kölnu, kamo ga je Toma slijedio. Zatim je vršio razne službe, i bio izabran za provincijala Teutonije (1254.-1257.). U tom je svojstvu, skupa s franjevcem Bonaventurom, hrabro branio pravo prosjačkih redova da predaju na sveučilištima. Za regensburškog je biskupa bio posvećen 1260., ali se nakon dvije godine odrekao službe, držeći se nedostojnim te časti. Predan znanosti, boravio je u Würzburgu, Strasbourgu i Kölnu.

Divno je združio mudrost svetaca s ljudskom znanošću, proslavio se spisima i podučavanjem, a još više neporočnošću života i pastirskom ljubavlju. Odlikovao se također velikom pobožnošću prema otajstvu Euharistije i prema Bogorodici Mariji, koja ga je, kako se priča, ohrabrila da ustraje u odluci. Ostavio je za sobom sjajne dokaze svete nauke i ostalih znanosti, pa je zasluženo dobio ime “Veliki” (Magnus) i “sveopći naučitelj” (doctor universalis).

Preminuo je u Kölnu 15. studenoga 1280. Papa Pio II. pribrojio ga je među najsvetije naučitelje Crkve, Pio XI. proglasio svetim 16. prosinca 1931., a Pio XII. dao za zaštitnika prirodoznanstvenicima.