28. rujan

Ova nova četa od šesnaest svetih mučenika spominje se godine 1633., 1634. i 1675. Svi su oni u raznim službama, kao svećenici ili svjetovnjaci, u Nagasakiju u Japanu radili za izgradnju Crkve. Tamo su mučeni strašnim mukama te pogubljeni. Tjelesa su im spaljena, a pepeo razasut.

Devet od njih bilo je iz Japana, četvorica iz Španjolske, a po jedan iz Francuske i Italije. Svi su oni bili članovi Dominikanske obitelji jednog i drugog spola. Devet njih bili su svećenici: Dominik Ibáñez Erquicia (1633.), Jakov Kyshei Tomonaga (1633.), Luka Alonso od Duha Svetoga (1633.), Jordan Ansalone od sv. Stjepana (1634.), Toma Hioji Rokuzayemom Nishi (1634.), Antun González (1637.), Vilim Courtet (1637.), Mihovil iz Aozaraze (1637.), Vinko Schiwozuka (1637.); dva brata suradnika: Franjo Schoymon (1633.) i Matej Kohioye od Presv. Ružarija (1633.); dvije svjetovne sestre: Magdalena iz Nagasakija (1634.) i Marina iz Omure (1634.); tri svjetovna suradnika i katehista: Mihovil Kuribioye (1633.), Lazar iz Kyota (1637.) te Lovro Ruiz 503 iz Manile, otac obitelji, koji je ujedno i prvi mučenik Crkve na Filipinima (1637.).

Ivan Pavao II. svečano ih je 18. listopada 1987. proglasio svetima istaknuvši ih kao primjer sloge i jedinstva kršćanske zajednice, kao i Dominikanske obitelji, koja je u njezinu krilu i njoj na službu.