24. svibanj

Dominik je želio biti pokopan u Bologni, u crkvi Sv. Nikole delle Vigne (de Vineis), “pod nogama braće”. Mnogi koji su bolovali od raznih bolesti tvrdili su da im se na njegovu grobu povratilo zdravlje. Braća su pak odbijala priznati čudesna ozdravljenja te su lomila zavjetne darove. Napokon je 24. svibnja 1233.

Dominikovo tijelo preneseno u mramorni grob. To se dogodilo na zahtjev pape Grgura IX., a u nazočnosti ravenskog nadbiskupa i papina legata Teodorika, učitelja Reda bl. Jordana Saskog i mnoštva braće koja su upravo bila na općoj skupštini Reda u Bologni. Prigodom prijenosa osjetio se divan miomiris iz Dominikova svetog tijela, “koji je svima jasno pokazivao kako je on bio ugodan Kristov miomiris. Nadbiskup je slavio misno slavlje, a kako je bio treći dan Duhova, zbor je započeo ulaznu pjesmu: Primite veselje slave svoje’ (Acccipite iucunditatem gloriae vestrae)” (Jordan Saski).

To je bio početak crkvenopravnog postupka za Dominikovo proglašenje svetim. Nakon njegova završetka, Grgur IX. je, 3. srpnja 1234., Dominika ubrojio među svece. Zatim je Ivan iz Vercellija, šesti učitelj Reda, dao sagraditi dostojniji grob, u koji je 5. lipnja 1267. položeno tijelo svetoga Dominika. Mramorne reljefe na njegovu grobu isklesao je Nikola dell’Arco.