ČUDO ZAJEDNIŠTVA

(Mt 14, 13-21)

Zapadni dio svijeta jako je bogat, ali vrlo teško dijeli drugima. Stol se uvijek sprema samo za sebe i najbliže. Nije predviđeno da za njega sjednu i drugi i da se s njima zajedno blaguje. Stol je rezerviran za obitelj, prijatelje ili za poslovne partnere. Vrlo brižno se čuva vlastita intimnost uza svu manifestativnu otvorenost. I ljudi se sve više i više zatvaraju u sebe.

Kao da se događa paradoks: na jednoj strani sve veće i veće zatvaranje u sebe a na drugoj strani sve veća globalizacija i otvorenost. Da li se može reći da je strah od neimanja i gladi prisutan u svim ljudima ili je posrijedi egoizam? Vjerojatno se miješa jedno i drugo.

Čovjek je jako složeno biće. I siromaštvo zna čovjeka voditi egoizmu i sebičnosti. "U siromaštvu se i duša izgubi", kaže narodna poslovica. Možda je uzrok siromaštvu u egoizmu i ne dijeljenju dobara? Koliko danas propada hrane, a isto toliko ima gladnih. Istina je da ima siromaštvo svoje izvore i u lijenosti. Dijeljenje s drugima svoje hrane je dijeljenje života. Zajednički život je zajednički ručak.

Bez bliskosti i prijateljstva nema ni zajedničkog blagovanja. Nažalost, vrlo često ni sami bližnji više ne blaguju zajedno. Stoga se ne treba čuditi što nestaje intimnog zajedništva. Kao da je nestalo intime i sve se pretvorilo u interesnost. Ima jedna afrička uzrečica koja jako dobro očitava ljudsku želju: "Maljoka (sitni plod) ne može biti toliko malen da se ne može podijeliti s drugim". Možda nam dođe napamet da rečemo, "pa što ja mogu", "ja sam mali i stini čovjek". Ipak od svakoga od nas zavisi cijelo čovječanstvo.

Neki misle da ništa u čovječanstvu ne bi promijenili ako bi razdijelili cijelo svoje imanje. Ipak takovo zaključivanje ne prihvaća Isus. Tako su razmišljali i apostoli, ipak kad su počeli dijeliti ono malo bilo je svega i previše. Sjećam se jednog doživljaja pred petnaestak godina. Pošao sam s jednim geodetom u planinu. On je razmjeravao šumske posjede seljacima. Kad smo došli u šumu skupilo se dosta seljaka da prate geodetsku ekipu sve do njihovih terena. I tako je počelo odmjeravanje u vrijeme ljetne žege.

Išlo se od posjeda do posjeda. Dođe negdje podne. Svi smo ogladnjeli i ožednjeli. Geodeta je upitao da li je tko ponio ručak. Svi su zašutjeli. Tada je on izvadio iz svoje torbe ono malo što je imao i počeo dijeliti drugima. Istoga čas seljaci su počeli skidati torbe sa svojih ramena i otvarati ih. Svi su počeli dijeliti. I dogodi se "čudo". Bilo je hrane i previše.

Vjerojatno su seljaci čuvali u svojim torbama hranu dok se ne dođe na njihovo imanje i zato ga prije nisu htjeli nuditi?! Ovaj slučaj mi je pojasnio biblijsko čudo dijeljenja kruhova. Isus sve nahrani kad im je probudio ljubav i zajedništvo.

I danas ima onih koji dijele i koji nahranjuju čovječanstvo. Nije baš sve tako crno kako neki misle. I danas ima svetaca i plemenitih srdaca. Sjetimo se samo pomoći koja je stizala u Hrvatsku za vrijeme Domovinskog rata. Zajedništvo je najveće čudo. Iz njega niču druga čudesa.

Isus je donio i zapalio novi tip bratstva i zajedništva o kojemu je sanjalo cijelo čovječanstvo. Još i danas sanjamo o bratstvu i prijateljstvu. Znalo se događati da zakaže kršćansko nastojanje u bratstvu i da to preuzmu političke moći (komunizam). Komunizam se rađao samo na tlu probuđene čežnje za zajedništvom koje su budili kršćani a nisu ostvarivali.

Kad govorimo i dijeljenju kruha prvenstveno mislimo na ljubav. Bez ljubavi u srcu nemoguće je biti dobrostiv u ruci. Potrebno je prije imati bližnje u srcu da bi im se iza toga dijelilo životnu hranu. Zato dokle nema ljubavi u svijetu teško će biti kruha na svim stolovima. Nije ‘kriva’ zemlja što ima gladi u svijetu nego je kriva sebičnost. Glad u svijetu znak je jednog dubljeg problema.

Vraćanje ili buđenje ljubavi u ljudskim srcima razriješit će mnoge probleme. Ne može se riješiti problem gladi i siromaštva u svijetu ekonomski ako se ne probudi dobrotu u ljudima. Zato mi se čini da neki socijalni pokreti polaze s vana čovjeka u promjeni svijeta i ne postižu cilj. Rasplet svjetskih kriza polazi od srca. Ako se ne obratimo, ako ne postanemo bolji ne možemo riješiti muke svijeta.

Isus nas vjekovima poziva, i danas isto tako da se otvorimo duhu ljubavi. Tada ćemo dijeliti život i kruh s braćom ljudima. Ne bi se trebali bojati. I strah je znak manjka ljubavi. Ljubav je bez straha. Zato se čovjek ne bi trebao strašiti dijeliti. Tek ono što smo drugim udijelili bit će naše usrećenje i smirenje. Najveće čudo svijeta jest ljubav. Tamo gdje je ljubav tamo je Bog u zajedništvo, tamo ima kruha na stolovima.