NADA U BEZNAĐU...

Večerašnja noć govori 'obredom' i simbolima. Obnavlja se sjećanje na početak stvaranja, na hod kroz povijest i prepoznavanje Božje trajne prisutnosti, pa i kad je izgledalo da ga 'nema', da nas je ostavio. Bog je prvotno Svjetlo, Bog trajno govori svojim jezikom.

Prepoznajmo ga i mi u svojoj povijesti i sadašnjosti. Isus je razapet i mrtav. Beznađe se uvuklo i u optimiste i prijatelje – apostole. Ako pravednik umire, onda je život besmislen. Svaki čovjek vjeruje da je pravednost i ljubav nešto što ne propada, nešto što je vječno, što čovjek ne može uništiti. Kada nestaje nešto što je svima na teret, kada nestaje zlo – to nam je svima prihvatljivo i razumljivo. Ali, kad umire netko kome vjerujemo, koga ljubimo, tada nam je to neprihvatljivo i nerazumljivo. Izgledalo je kao smrt Boga i čovjeka. Opći kaos i besmisao. Ipak,... Kroz Isusa je progovorio Bog.

Ništa nije svršeno, sve započinje s apsolutno Novim. Isus je tu. Sad uskrsli. Otvara se novi svijet, novi život, novo gledanje na čovjeka, na smrt, na budućnost. Otvara se kraljevstvo ljubavi u kojemu je Isus uvijek prisutan. On je postao prisutan u svim ljudima, u cijelom kozmosu. Isus je postao kozmički. Nepoznata zajednica postaje poznata i svjetska. Zaplašeni postaju kuražni i odvažni. Više se ne straše smrti. Uskrsnuo je njihov učitelj. Ljubav je pobijedila zlo. Blagost je jača od koplja! Božja jasnoća počela se očitavati na apostolima i čovjek biva učesnik božanskog života. Jedino se s Bogom može uskrsnuti, nanovo roditi. Želimo li mi uskrsnuti?

Tako cijela povijest dobiva novi smisao. I dugi put traženja Gospodina probija put ka svjetlu. Uskrsnuće objavljuje sjedinjenje neba i zemlje. Sve je jedno u Bogu ljubavi. Dobrota sjedinjuje ono gore i ovo dolje, život i smrt. Umrlo zrno pšenice proklijalo je i donijelo klasove – hranu ljudima. Noćašnja noć spominje nas na naše krštenje. Da ga sada doživimo kao novo duhovno rođenje, novo obraćenje. Ljudska se narav mora obratiti, mora se preporoditi ako želi kušati smirenje i sreću. Dopustite da nas noćas Isusova ruka kroz ovaj obred pomiluje, da nam oprosti sve pogreške i da nas pridigne u novi život.

Neka Božje vode siđu u nas i neka nas oplode za novi život. Nama ljudima je potrebno novo rođenje. To i jest cilj krštenju. Reaktivirajmo noćas svoje krštenje. Krštenje je kršćaninu korijen iz kojeg raste njegov ljudski (duhovni) život. Uskrs je proljeće novog života. Svi nas obredi navode da dođemo do časa svojega prelaska iz pupoljka u cvijet. Današnja euharistija je hrana u teškim momentima. Ali isto tako, ovo je hrana novog života. Jaganjac se nudi za novi život i novi put. To je put spašenih, kao što je euharistija hrana spašenih. Uskrs je oslonac naše vjere, našeg nadanja, naše ljubavi. Sve se to ostvarilo u Isusu Kristu i ostvarivat će se na svakom čovjeku.

 Uskrsnuće započinje u našoj dubini, u našem srcu. Na to smo uskrsnuće već noćas pozvani. Uskrs je ostvarenje Osam Blaženstva. Poslije Isusova uskrsnuća svima je nama lakše uskrsnuti jer on je s nama. On nam pomaže, on nas ljubi i zato je s nama. Više nema samca, nema ostavljena, nema prezrena. Isus je sve saprao i sa svima se identificirao. Očitovali su se zlo i ljubav. I pobijedila je ljubav. I baš na ovakav (Isusov) način događa se uskrsnuće.

Čudesa, križni put, umiranje i uskrsnuće. Pojavio se Novi Adam – Čovjek duha i ljubavi!