DOČEKAJMO MESIJU U LJUBAVI I DOBROTI
(Mk 13,33 – 37)
Advent – Dolazak. Što to znači za nas danas? Da li je to ono što očekujemo? Što u životu očekujemo? Da li u sebi imamo Adventsko raspoloženje? Imamo li raspoloženje za dolazak 'spasa', za sebe i cijelo čovječanstvo?
Čovječanstvo je pokušalo s najboljom voljom, naći 'spas' u samome sebi i u svijetu bez ikakvog odnosa prema Transcendenciji, prema Bogu. Sve je bilo okrenuto prema čovjeku (antropocentrično). Čovjek je bio vrhunac i kriterij sveg postojećeg i sveg mogućeg. Iskustvo nam svjedoči da se u tome nije uspjelo. Vidljivo je svakodnevno razočaranje u svim autonomnim ljudskim zahvatima.
Razočaranje u znanost kao usrećenje, razočaranje u apsolutni liberalizam i kapitalizam, razočaranje u socijalizam... Sve je to na čovjeka djelovalo i djeluje kao šok, kao neuspjeh. Čovjek je opipljivo iskusio svoje granice, dapače i posljedice koje su iz tih utopija proizišle. Pokušavao je čovjek raznim 'idolima' zadovoljiti ljudsku čežnju. I svi su se pokazali 'lažnim' i čovjeka i čovječanstvo razočarali. Svijet se opet nalazi pred izborom – nanovo je tražitelj i putnik.
Neki se baš pasivno postavljaju iščekujući kao da će im zlatna budućnost pasti s neba u ruke. To, ta pasivnost je nešto najgore. Abulija (bezvoljnost) je nešto najgore za čovjeka. Ona ruši čovjeka u njegovim nastojanjima i nadanjima.
Traže se razna rješenja. Neki se ljudi vraćaju vjeri i religiji, pa i raznim para religijama. Da li će i u njima naći svoje smirenje ili razočaranje? Vjernici su odgovorni. I danas nam se nude razni 'mesije' koji viču: 'Evo spasa', ovdje je ili ondje, pođite za nama.
U svemu ovome, prema svim ovim ponudama treba biti kritičan, pa i prema samome sebi i prema svjetskim ponudama. Zar nije bilo dosta lutanja i pogrešnih izbora? Tko se vraća Bogu – treba se obratiti Bogu koji dolazi čovjeku ususret, koji čovjeka ispunjava i spašava. Treba se obratiti Bogu kojega nam otkriva Isus Krist svojim životom i svojom riječi. Bog je Bog ljubavi i dobrote. Okreće li se čovjek i čovječanstvo ljubavi dobroti?
Ako se tome okreće tada će sigurno upoznati Boga unutar ljubavi i dobrote. On je oslonac svemu dobru i plemenitosti. Čovjekova budućnost očito nije samo u njegovoj ruci niti samo u njegovom raspolaganju, a isto tako neće ni biti bez njega. Trebali bi kao ljudi – kao Božji ljudi postati odgovorni za sebe i za svijet. Izgleda da bi čovjek najradije da 'bolja vremena' dođu sama od sebe, da nam padnu kao 'mana' bez našeg bdijenja.
A to se sigurno neće tako dogoditi. Isto tako ne potisnimo ni iz svojeg duha ni iz svijeta optimističko gledanje na budućnost. Optimističko raspoloženje je bitnost i karakteristika vjere pa i lijek duši i smišljenosti življenja. Čini se da je trebalo proživjeti 'vrijeme posta', vrijeme 'kad Bog nije bio potreban' (tako se činilo) – to bijaše vrijeme čovjekove kušnje – a sada ulazimo u vrijeme potrebe Boga. I tako se doživljava ovaj današnji Advent (Dolazak).
Dođi Gospodine, ne kasni, mi te trebamo. Sada smo u zaokretu prepoznavanja Božjeg zova i bio bi veliki promašaj ako ga ne čujemo. Zaobiđemo li Gospodinov put zaobići ćemo izvor za kojim čeznemo iz dubine bića. Bog dolazi preko skromnih 'Marija' i 'Josipa', preko 'štalica', preko izbjeglica i lutalica. Da li ćemo ga u svim tim ljudima prepoznati kao Božje utjelovljenje? – Isusa se prepoznaje u skromnim i malim ljudima. Tamo je on.
On iz njih dolazi u nas. Boga se može spoznati samo na njegov (Božji) način – kroz ljubav i dobrotu. Naše bdijenje jest naše življenje u ljubavi i dobroti. Tko u tome nije ta ni ove godine neće doći do svojeg Božića. Bit će to još jedan promašaj.
Dobri i plemeniti će biti u miru i prepoznat će Boga i Bog će njih prepoznati kao svoje. Svako vrijeme je vrijeme milosti i kušnje. U svakom vremenu mi smo slobodni. Međutim, svako 'gubljenje' Boga bit će naša nesreća i propast. Tko bdije u dobroti i ljubavi – tome će se Bog objaviti u dubini njegova bića. I to će biti preporođenje za kojim svaki čovjek čezne.
I ova godina nam je još jedna ponuda, suvišno je spominjati, koju treba iskoristiti. Možda nam više neće biti ponuđeno. A to znači za nas gubitak vječnog života.