Uskrsnimo i mi s Njim ...

Umrimo samima sebi da bi uskrsnuli Bogu

Uskrs se slavi u proljetno vrijeme. Za to ima više razloga osim usklađivanja s datumom Isusova uskrsnuća. Izvanjski sve zove na novi život, izvanjski nam postaje očito da poslije zime odjedanput mrtva priroda oživljava i sve se mrtvo pretvara u život.

Sve je ovo slika i govor nama ljudima. Dok se druga priroda budi i “bez sebe”, dotle je za čovjeka nužno da on to prihvati slobodno. Čovjek je prvi put rođen “bez sebe”, ali sva druga rađanja događaju se “s njim”. A svi mi imamo i težnju i potrebu nanovo se roditi, uskrisiti već sada da bi mogli definitivno uskrsnuti na koncu našeg vremena.

Na kakav ili u kakav novi život želimo uskrsnuti? Zapravo da li uopće želimo uskrsnuti, ili želimo zadržati se u ovakvom stanju, samo ga ovjekovječiti? Govoriti o uskrsnuću i spasenju nekome koji to sve ne želi, suvišno je. Tako je isto pitanje na kakav život želimo uskrsnuti i da li želimo već sada započeti s tim novim životom?

Želimo li da dođe novo nebo i nova zemlja, da se rodi novi čovjek? Izgleda da tu nema sumnje. Sve su civilizacije čeznule za Novim, sve su civilizacije i svi ljudi u njima otvoreni mesijanski i uskrsno.

Sadašnji svijet i konkretnog čovjeka stalno smo “popravljali”, i opet nismo s njim zadovoljni. Njega treba promijeniti, ponovno roditi. Sv. Pavao će reći da cijeli svemir vapije za novim rođenjem.

U čovjeku treba uskrsnuti novi čovjek, prijatelj, brat, čovjek mira, pitomi čovjek, čovjek slika Božja... Sve ovo u nama drijema, sve je ovo u nama skriveno kao potencijal. Kako to oživjeti, kako sve to uskrsnuti? Isus nam pokazuje svojim životom i događajem svojeg uskrsnuća.

Isusa Bog i Božja ljubav uskrsuju. Isus sam posjeduje ljubav koja se sjedinjuje s Božanskom ljubavlju i njega uskrisuje. Znači, nije govor o uskrsnuću biosa (biološkog čovjeka) nego o uskrsnuću zoe (ljudskog života). Samo čovjek može uskrsnuti, a ne životinja. Samo biće koje ima i prihvaća ljubav može uskrsiti na novi život. Ovo je shvaćanje uskrsnuća na drugoj razini nego li što je biloška razina.

U kojem nas životnom stanju zatiče ovaj Uskrs? Da li je to stanje pred mukom - stanje prividnih čudesa - ili stanje u muci i smrti? Od ovog stanja zavisit će i naša želja za uskrsnućem. A bez želje za vlastitim uskrsnućem, i bez barem malog iskustva “vlastitog uskrsnuća” vrlo teško nam je prihvatiti Isusovo uskrsnuće. Zar svi mi nismo imali momente neke smrtnosti i, hvala Bogu, opet smo oživjeli, uskrsnuli.

Isus uskrisuje u ljubavi i prijateljstvu. Božansko prijateljstvo uskrsnulo ga je. I čovjeka ljubav i prijateljstvo uskrsuju. Ništa drugo. Čovjek živi iz ljubavi i za ljubav. To mu je jedini i potpuni smisao. I ono definitivno uskrsnuće ostvarit će se u sjedinjenju s Apsolutnom Ljubavlju.

Svako uskrsnuće ovjekovječuje, pobožanstvenjuje. Zato nema uskrsnuća bez Boga i njegove ljubavi. Mi ljudi jedni druge samo oživljujemo, a samo Bog uskrisuje i čini vječnim. Isus pita svoje učenike da li oni vjeruju da je on Uskrsnuće i Život? Da li vjeruju da on može uskrisiti mrtve i sve koji ga okružuju?

Slavljenjem Isusova uskrsnuća mi ispovijedamo vjerovanje i u ljudsko uskrsnuće. Vjerujemo u uskrsnuće svakog čovjeka koji vjeruje i koji se predaje u Ljubav. Uskrsnuće se može dogoditi samo ako prihvaćamo da umremo, da umremo samima sebi. Pa zar nas na to vlastito umiranje ne poziva naša ispovijed? U ispovijedi mi umiremo samima sebi da bi živjeli za onoga koji nas ljubi.

Uskrsnuće nije samo čin vjere da se tako dogodilo s Isusom, nego je to također čin barem malog iskustva. Isus je garantirao svojim učenicima da će biti tamo gdje su dva ili tri skupljena u njegovo ime. To jest gdje su god dva ili tri okupljena u ime ljubavi i dobrote, tamo je Bog.

On je uskrsnuo i on je trajno s nama. Bez uskrsnuća Isus ne bi bio sa svim ljudima, posvuda. Tako je i s nama, samo nas uskrsnuće čini univerzalnim kao što je univerzalna ljubav i Bog.

Kao što se događa s gusjenicom koja se preobražava u leptira, tako se događa s ljudskim životom. Uskrsnućem se preobražavamo u “Božjeg leptira” kojemu je i uskrs i život potpuno različit od života gusjenice. Inkubacija u kojoj se događa ta preobrazba jest Božanska ljubav.

Samo Bog uskrisuje jer je Apsolutna ljubav. Naša je ljubav nejaka za uskrsnuće, ali je jaka da nas približi i ugradi u Isusovu ljubav. On je došao da nas sve učini bogovima, da s Njime svi uskrsnemo.

Marijan Jurčević, OP