Bog i život

Post 22, 1-18 - Abraham - Izak; Cf. i Lev 18, 21

-------

Život je najveća vrijednost svijeta. U svakoga je usađen, svakome je darovan. Prema životu se uvijek odnosilo sveto i nije se dozvolilo da bude podložan “ideologiji” pa ni onda kada ga se žrtvovalo “bogovima”. “Sve možeš dirati samo život ne...” On nadmašuje ljudsku kompetenciju. Sjetimo se samo kako svet odnos prema životu imaju u hinduizmu i budizmu.

Odnos Boga prema životu. Bog je stvoritelj života. To je osnovno vjerovanje svake religioznosti.  Život nadilazi ljudsku i kompetenciju bogova. Čak ga se ne može žrtvovati niti u ime Boga, kako to pokazuje ovaj biblijski tekst. Bog je tamo gdje je život, zato ga se ne može oduzimati u ime Boga. Ni u kojem slučaju. A kada se život žrtvovalo Bogu to se uzimalo kao najveće žrtvovanje. I zato je bio slučaj žrtvovanja najvrjednijih života (žrtvovanje mladića i djevojaka postojalo je u Abrahamovo vrijeme, kod starih Inka itd.).

Kroz slučaj Abrahama Biblija prelama svoj odnos prema životu i prema Bogu. Kroz odnos oprema životu Abrahamova religioznost postaje posebna religioznost. U odnosu oprema životu profilira se njegovo vjerovanje u Boga, zapravo njegov Bog. Bog je Abrahamov, u kojeg vjeruju Židovi, kršćani i muslimani, Bog života, Bog živih. On je sam Život.

Ni u ime bilo kojeg uvjerenja ili savjesti ne smije se žrtvovati život. Sve žrtve Bogu i čovjeku samo su u službi pročišćenja života, zrenja života, a ne protiv života. Krajnji cilj je život učiniti istinskim i vječnim. Abraham, koji je vjeran Bogu, ipak “napušta” boga, koji od njega “zahtjeva” da žrtvuje sina. Tad tek spoznaje pravoga Boga života. U Boga koji se iza toga objavio Abrahamu i mi vjerujemo. Abraham nakon “napuštanja” Boga upoznaje Boga i on sam postaje drugi. Preobrazio se Abraham i preobražen spoznao Boga. Bez unutarnje preobrazbe nemoguće je spoznati niti samoga sebe niti Boga.

Bog zaustavlja razbojničku ruku koja se diže u Njegovo ime. Koliko se razbojničkih ruku diže u ime Boga!? Zar i danas nema “vjerskih” ratova? Zar i danas nema mržnje i netolerancije u ime Boga?! I to se događa kod onih koji se priznaju da vjeruju u Abrahamova Boga.

Bog hvali Abrahamovu vjernost, koja je ipak bila nepravilna. U ime vjernosti Bogu htio je žrtvovati svojega sina. Koliko li krivih vjernosti i tragičnih učinaka u svijetu? Koliko li uzaludnih, čak i štetnih, žrtava? Kriva vjernost u ime Boga postaje najopasnija, jer je radikalna i isključiva. Vjernost s kriterijem i vjernost bez kriterija, bitna je za religioznost.

Glavni kriterij u odnosu prema životu bio bi taj da li je nešto za zaštitu života ili je protiv života. Što je protiv života to je protiv Boga. Ne može se u ime Boga biti protiv života. Koliko li sve čovjek može biti “zaluđen”, kakve sve posljedice mogu nastati radi krive savjesti ili krivog uvjerenja.

Kad je postao svjestan da je protiv života i da to Bog ne može tražiti, Abraham ostavlja i domovinu i domovinski kult. On odbacuje boga molaha i polazi za živim Bogom koji štiti život.

Zar u NZ i sam Isus nije žrtvovan u ime Boga i vjernosti Bogu? Toliko je  ljudskih sinova, toliko “Isusa” žrtvovano radi Boga, čak Bogu. Žrtve su zato da život oplemene, a ne da ga dokinu.

Trajno se pada u kušnju između vjernosti Bogu i Božjim “zahtjevima”. Međutim, pitanje je da li su izvjesni “zahtjevi” Božji ili ljudski. I Izak je trebao biti žrtvovan “po Božju”, a u stvarnosti se radilo o ljudskom zakonu. Isus je stradao jer među “vjernima” Bogu nije bilo jednog Abrahama koji poziva na kriterij i unutar savjesti i vjernosti. I u religioznosti treba raditi “glava” i kritičnost. Jer sveg i svačeg se može dogoditi u ime vjere.

Vjernost je božanska, ali mora imati kriterij da se u čovjeku ne izrodi u đavolsku vjernost samome sebi i vlastitim interesima. Koliko se u ratovima dogodilo zala radi nekritične vjernosti. Ni u ime čega ne smije se biti vjeran zlu i smrti, makar oni traže svoje opravdanje u svemu i svačemu. Mnoge su smaknuti u ime nekog “boga”: neke ideologije, običaja, domovine...

Kako znati Božju volju? Najbolje ćemo ju spoznati iz objave koja se dogodila u Isusu Kristu. “Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe”. Ako je ljubav kriterij, sigurno smo na pravom putu. A na Isusa je “nebo” pokazalo da je Božji i da objavljuje Božju volju. Naša vjernost treba biti odgovornost prema Bogu i bližnjemu, otvorenost prema ljubavi i istini, otvorenost prema drugome i budućnosti.

Fr. Marijan Jurčević, o.p.