DOPUSTIMO GOSPODINU DA U NAMA STVORI SVOJE PREBIVALIŠTE

Svaki je čovjek opsjednut budućnošću. Nevjerojatno je koliko budućnost prožima sadašnjost. Zapravo budućnost i daje smisao sadašnjosti.

Zato se čovjeka i može procijeniti po njegovoj nadi, po njegovom vjerovanju. To su vrijednosti koje su svojim sadržajem vrijednosti budućnosti.

Anđeo Gabrijel bi poslan od Boga...

Kroz lik Marije i anđela izrečena je slika kako Bog svakome čovjeku šalje svoju poruku, nudi svoju dobrotu. Zar svaki čovjek nema božanske poticaje da se otvori Božjem pozivu i Božjoj ponudi? Trebalo bi se sjetiti svoje povijesti i sigurno bi otkrili Božanske poticaje koji su pokucali na našu savjest.

Možda smo i sami zdvajali da sve to nije obmana i nestvarnost. Možda se nismo ozbiljno postavili prema takvim poticajima. Da, sve je to normalno da se čovjek pita i da zdvaja, ali ipak ne bi smjeli olako odbiti i ne promisliti nad tim poticajima.

Marija je bila obična žena, i ništa posebno gledano izvanjski nije bilo na njoj, osim što je imala veliku otvorenost prema svojoj budućnosti i unutar te budućnosti vjerovala je da je Bog koji će nju voditi. To je veliko. Računati s Bogom, u svojem hodu prema budućnosti. Pošten život nalazi milost u Bogu, i Bog nalazi svoje mjesto u poštenoj duši. Za to je potrebno da čovjek bude 'prazan' od svega drugoga, kako reče veliki duhovni učitelj Eckhart.

Ako smo u sebi ispunjeni svim i svačim, često je da u nama nema mjesta za Boga, ali isto tako je očito da ne možemo ni 'čuti' glas Božji. Skromnost (djevica) to upravo označuje, označuje slobodno mjesto za Boga. Skromnost označuje djevičanstvo. Nitko nam ne može dati Boga ako se mi sami ne otvorimo prema Bogu.

Začinjanje Isusa u nama nikako ne može biti po nikakvoj ljudskoj moći. To je Božje djelo. Čak biti djevica u ovome slučaju označuje da smo bića bez zasluga, da nemamo djela koja bi obavezivala Boga da bude u nama. Nama se danas postavlja pitanje da li vjerujemo Bogu? Izgleda da nije dosta vjerovati u Boga.

Tek se mi preobražavamo kad počnemo vjerovati Bogu. Tada njega slušamo i idemo za njegovim pozivom. Tada vjerujemo njegovom obećanjima. I za ovo nam je primjer Marija. Ona je vjerovala Bogu i u njezinu životu su se događala 'čudesa', događalo se ono što ni ona sama nije shvaćala niti mogla shvatiti.

Iz svoje životne povijesti može se vidjeti koliko je bilo naših ispraznih projekata. Iz toga također možemo vidjeti i Boga u našem planiranju i našem djelovanju. Ne treba se zatvoriti u samoga sebe. To bi bila ograda za Božje djelovanje u nama.

Bog je uvijek 'Bog na putu' k nama, k čovjeku. I to je izrečeno osobom Isusa Krista. S njime i kroz njega Bog dolazi k nama da bude s nama. Na ljudski nas način poziva, na ljudski način nam se približava. Marija ga je prihvatila i postala Bogorodica. Ali to je također način da i svatko od nas postane bogonosac, kako to naglašava istočna duhovnost.

Onaj koji se otvori Božjem zovu 'čut će anđelov poziv' da mu se Bog približava i da mu donosi smisao življenju, da ga ispunjava radošću i veseljem. Bog donosi duševni mir kojega sve svjetske perturbacije ne mogu otuđiti. Prema tome, 'nama je u prilog' ako poslušamo Boga i ako mu postanemo živi hram u kojem će se on slaviti i nas preporađati.

Pred vratima smo blagdana Božića, dobro bi bilo da smo pred vratima i svojeg unutarnjeg Božića. Naš unutarnji Božić ispunjava blagdanski, a blagdanski bez unutarnjega može biti folklor i prolazi s danom blagdana.

Bogu ništa nije nemoguće (to svjedoče ljudi svojim životima), pa mu nije nemoguće ni da nas učini sretnima i da nas preporodi u sjaju svoje dobrote.