Na današnji dan prije gotovo 800 godina, 22. prosinca 1216., papa Honorije III. bulom "Religiosam vitam" priznao je Red braće propovjednika pod pravilom svetog Augustina.

Red propovjednika započeo je proslavu velikog jubileja 800 godina osnutka. Danas gledamo na tu prošlost sa zahvalnošću. Gledamo posebice u osnivača Reda sv. Dominika, njegove nasljednike, prvu braću i sestre, prve zajednice "kako bismo u njima otkrili iskru nadahnuća, ideale, projekte, nosive vrijednosti".

Zahvalnost je posebna vrlina. Zahvalnost je "majka svim krepostima" jer u njoj živi istina, sloboda, poniznost, dobrota i velikodušnost. U srcu punom zahvalnosti nema zavisti, mržnje i osvete. "Kazivati vlastitu povijest znači uzdizati hvalu Bogu i zahvaljivati mu za sve njegove darove", podsjeća papa Franjo. Zahvalnost je bitna dimenzija u našem odnosu s Bogom i drugim čovjekom.

I doista, dok govorimo o Redu propovjednika i njegovoj osamstoljetnoj povijesti, zahvaljujemo Bogu što je Crkvi darovao sv. Dominika i pozvao ga da nasljeduje izbliže Krista te "pretoči evanđelje u posebni oblik života", osnovavši Red propovjednika "u srcu Crkve". Zahvaljujemo braći i sestrama koja su stoljećima znala živjeti stvaralačku vjernost u poslanju koje je Dominik dao velikoj dominikanskoj obitelji. Zahvaljujemo na velikim likovima svetosti iz dominikanskog reda u hrvatskom narodu, bl. Augustinu Kažotiću i bl. Ozani Kotorskoj. Dar i zahvalnost koja proizlazi iz toga dara pomažu prenositi vrednote i povezuju, potiču nas da iziđemo iz sebe, iz "oblaka egocentričnosti" (sv. Katarina Sijenska).

Potrebna nama je molitvena i kontemplativna dimenzija života koju je sv. Dominik ostavio svome Redu. Molitva i kontemplacija nas čini sposobnima da gledamo nesebično. Nesebičan pogled otvara nas drugima i za druge te dopušta da nas drugi nadahnjuje i obogaćuje.

Sveti Dominik bio je pun stvaralačke mašte i hrabrosti kada se radilo o načinu na koji biti u službi Boga, evanđelja i Crkve. "Govorio je o Bogu i s Bogom". To potvrđuje koliko je hod s Kristom oblikovao njegov kontemplativni pogled. Hod s Isusom trebao bi oblikovati i naš kontemplativni pogled koji i danas zna posvuda prepoznavati prisutnost i djelovanje Duha Svetoga.

Dominikanci u svom propovijedanju i u svom životu daju posebnu važnost trima temeljnim vrednotama: slobodi, milosrđu i istini. Ljubav prema slobodi nerazdvojiva je od ljubavi prema istini. Sloboda raste sa stalnim traženjem i propovijedanjem istine, koja je slobodna i koja oslobađa. Propovijedanje Božjeg milosrđa u središtu je dominikanskog propovijedanje. Sv. Dominik je u noćnim satima vapio Bogu molitvom: "Bože moj, milosrđe moje, što li će biti s grešnicima?"

Više puta dominikanski se red preporađao iz pepela. Progonili su njegove članove. Osuđivali, proganjali i strijeljali. I u Hrvatskoj. Spominjemo se Dominika Barača koji je prije 70 godina strijeljan zbog svoje ljubavi prema istini, pravdi i hrvatskome narodu. Red je uvijek bio svjestan svoga poslanja. Božanska providnost hoće da dominikanski red - red istine, slobode, krunice - kako su nazivali naš Red - nastavi sa svojim poslanjem propovijedanja i podučavanja riječi Božje, a njegov je apostolat danas potrebniji negoli ikad. Povijest pokazuje da Božji blagoslov i u najtežim iskušenjima i neprilikama prati Red kada se odlučno i odvažno preda svome poslanju propovijedanja.

Dominikova duga noćna molitvena bdjenja još imaju veliku moć jer on zagovara svoje sinove i kćeri pred prijestoljem Božjim da i dalje nastavimo "Hvaliti, blagoslivljati i propovijedati".

Fr. Anto Gavrić, OP