OP - Na poziv biskupa Andréa Perraudina braća iz kanadske dominikanske provincije 1960. godine dolaze u Ruandu, a kasnije osnivaju zajednički dominikanski vikarijat za Ruandu i Burundi.

Burna kolonijalna povijest odredila je sudbinu ove dvije zemlje.

Nakon što je Njemačka izgubila kolonijalnu vlast, novi gospodari postaju Belgijanci koji su se na čudan način potrudili dokazati da postoje velike razlike između plemena Hutua i Tutsija.

Stoga su na temelju svoga istraživanja počeli favorizirati pleme Tutsija kojih je bilo oko 10 %, a Hutua oko 85 %. Nakon prestanka Belgijske kolonijalne vlasti, počeli su skobi između spomenuta dva plemena koji su se 1994. godine pretvorili u strašan pokolj.

Naime nakon rušenja zrakoplova predsjednika države Hutua Juvenala Habyarimane počela je bolna tragedija koja je iza sebe ostavila milijune mrtvih, tisuće silovanih i stotine tisuća siročadi.

Učitelj dominikanskoga reda, brat Timothy Radcliffe prisjećajući se svoga posjeta Burundiju u tijeku etničkih sukoba, u knjizi „Zašto biti kršćanin“? govori o zajednici sestara dominikanki, od kojih je šest pripadalo plemenu Tutsija, a drugi šest plemenu Hutua.

Kada ih je upitao kako uspiju živjeti u miru jedne s drugima, odgovorile su da su osim zajedničke molitve skupa slušale vijesti te su tako mogle zajednički proživljavati sve što se događalo. Uskoro su pripadnici svih etničkih skupina prepoznali samostan časnih sestara kao sigurno mjesto te su se okupljali u crkvi na molitvu, a to mjesto zelenila u opustošenoj zemlji bilo je i znak nade“!

Nakon bolne zbilje, polako se probudio život. Kanadski dominikanci postupno su obnovili zajednice i otvorili novicijat. O tome svjedoče fotografije koje donosimo u foto prilogu.

http://oprwandaburundi.org