Zagreb, 05. 08. 2010. - Današnjim danom započinje priprava za proslavu svetkovine Sv. Dominika, osnivača Reda propovjednika. Gotovo sve dominikanske zajednice u Hrvatskoj (osim zagrebačke), svetkovinu svoga utemeljitelja slave 8. kolovoza, na njegov nebeski rođendan. Pripremajući se za svetkovinu Sv. Dominika, donosimo razmišljanje "Sviđa li ti se ići u nepoznato i hodati svijetom u anonimnosti?" iz pera Felicisima Martineza, španjolskoga dominikanca.

"Ima jedan redovnik – dominikanac, propovjednik i profesor po zanimanju, ali kada je na godišnjemu od moru, njeguje druge sklonosti. Voli obrađivati drvo u seoskoj radionici smještenoj u staroj štali njegove rodne kuće. Za vrijeme prošlih ljetnih praznika istesao je skulpturu za svoju redovničku zajednicu. Neki od seljana redovito su ga posjećivali u radionici dok je imao pune ruke posla i spontano su reagirali na umjetnikove vještine i pogreške.

Vidjevši gotovo djelo, redovnika s tonzurom, gotovo su svi komentirali: "Ma, vidi kako ti je dobro ispao sv. Franjo!" "Umjetniku" je komentar zazvučao istodobno i slatko i gorko. Slatko, jer mu je odano priznanje za umjetničku vrijednost njegova djela, a gorko, zato što nije htio izraditi skulpturu sv. Franje Asiškoga nego sv. Dominika. Zaista je bio nadahnut poznatom slikom pod nazivom Il vero volto.

Koliko su krivi posjetitelji radionice zbog toga što je sv. Dominik bio tako malo poznat? Tko je kriv zbog anonimnosti sv. Dominika? Kao da ima smisla tražiti krivce u ovakvim slučajevima! Istina je da je sv. Dominik gotovo nepoznat izvan dominikanske obitelji, a čak i unutar nje. Pođite u knjižaru s vjerskim knjigama i provjerite koliko ima životopisa o sv. Franji, sv. Tereziji, sv. Ignaciju i dr. i budite sretni ako nađete ijedan o sv. Dominiku de Guzmánu.

Čini se da se zna otkuda potječe ta nepažnja na koju je još upozorio bl. Jordan Saski, prvi nasljednik sv. Dominika na čelu Reda propovjednika koji je nastao u 13. stoljeću. Jordan se je žalio da braća nisu bila veliki promicatelji oca Dominika. Štoviše, skrivali su njegovu slavu i njegovu svetost. "I tako se dogodilo da je slava blaženoga oca Dominika ostala gotovo dvanaest godina pritajena bez štovanja" (bl. Jordan Saski). Je li to bio grijeh propusta braće? Naravno, dominikanci nisu nikada bili predani njegovatelji slave oca Dominika. Čini se da im je bilo draže bratstvo od podrijetla. Međutim, ovdje se ne radi samo o nemaru braće ili grijehu propusta.

Imali su oni razloga zašto ne razglašuju svetost sv. Dominika na sva zvona ili urbi et orbi. Bojali su se da bi se prevelikim promicanjem svečeve slave i širenjem njegova štovanja "poremetio red velikim mnoštvom ljudi i da bi neki rekli da su to fratri učinili zbog pohlepe ili hvalisavosti ili da se slažu da se to čini" (brat Ventura iz Verone). Draža im je bila tišina samostana, da budu slobodni od pohlepe koja prati štovanja i da ostanu ponizni. Činjenica je, dakle, da sv. Dominik ostaje u anonimnosti i gotovo je nepoznat izvan dominikanske obitelji."

F. MARTÍNEZ, Tko si ti, Dominiče?, DNI, Zagreb, 2008., 3-4.