Članovi dominikanskog Reda su osobe koje žele slijediti životni put svoga utemeljitelja, sv. Dominika. Taj put sadrži u sebi dvije dimenzije:

- dimenziju života molitve, meditacije i kontemplacije;

- dimenziju aktivnog života u propovijedanju i življenoj istini.

Službena naziv dominikanaca i dominikanki jest Red propovjednika. Time je već izrečeno njihovo posebno poslanje u Crkvi i u svijetu.

Riječ propovijed može se shvatiti vrlo široko, baš onako kako ju je sam svetac iz Španjolske, sv. Dominik, shvaćao. Propovijed označava službu, ali istodobno i ponudu Riječi Božje svakome čovjeku. Time se ponajprije misli na dijalog, na diskusiju, na informacije o vjeri, na razgovor. Za Dominika razgovor nipošto nije značio nametanje vlastitog mišljenja. On je razgovor shvaćao kao umijeće slušanja sugovornika i njegove istine kako bi naknadno priopćio svoje vlastito mišljenje, s ciljem dolaska do zajedničke istine. Sukladno tome i život dominikanaca jest neprestani dijalog s ljudima - kako s vjernicima, tako i s nevjernicima, a polje njihovog rada jest posvuda gdje je s ljudima moguće voditi dijalog.

Dominikanski Red utemeljen je pred skoro osamsto godina, u vrijeme kada u zemljama zapadne Europe dolazi do velikih društvenih i religioznih previranja. Dominik, utemeljitelj Reda propovjednika, zamišlja svoju akciju osnivanja apostolskog Reda potpuno u okrilju Crkve, u suradnji s njezinom hijerarhijom, s osobitom sklonošću prema svim onim muškarcima i ženama koji su se bili odvojili od bogate i moćne Crkve onoga vremena i koji su se trudili živjeti onako kako su živjeli prvi kršćani.

Osnivajući Red, Dominik je zadržao staru monašku tradiciju zajedničkog života, prema reguli sv. Augustina, ali je prihvatio novi oblik rada: njegova subraća putuju i propovijedaju, zalazeći posvuda gdje ih ljudi trebaju. Možda bi riječ suosjećanje mogla u ovom kontekstu zvučati pomalo neuvjerljivo, ali Dominik je bio simpatizer svih onih koji su kroz život koračali 'tamnom stranom ulice'.

Takvu Dominikovu solidarnost s društvenim i crkvenim 'izopćenicima' onoga vremena najbolje je sročio njemački teolog H. Grundmann, kada je rekao: "Sveti je Dominik živio kao heretik, a naučavao kao Crkva!"