7. siječanj

Rodio se u Penyafortu u Kataloniji (Španjolska), blizu Barcelone, oko god. 1175. Učio je u školama najvećih učitelja i prvaka svoga vremena. Kao svećenik barcelonske Crkve, ušao je u Red 1222. Obdaren znanjem i uzornim ponašanjem, odlikovao se revnošću u odgoju svećenika, te je za njih napisao “Sumu” (zbornik) nauke, punu pastoralne mudrosti.

Dok je boravio u Rimu, bio je ispovjednikom Grgura IX., pa je na njegovu želju prvi sabrao odredbe (Dekretale) rimskih papa (1234.). Poslije Jordana Saskog izabran je za trećeg učitelja Reda (1238.), ali se nakon dvije godine odrekao i vratio u Kataloniju.

 Kao vrhovni poglavar Reda pokazao se odvažnim apostolom. Na srcu mu je bio apostolat među Židovima i pomagao je misije Braće bl. Djevice Marije od Otkupa i ostalih prosjačkih redova u Sjevernoj Africi. Posebno se zanimao za dijalog s muslimanima, te je poticao misionare da uče arapski i proučavaju Kur’an. Umro je u Barceloni 6. siječnja 1275., gotovo stogodišnjak. Klement VIII. uvrstio ga je među svece.