OP - Velikan duhovnosti, dominikanske kontemplacije i djelovanja, učitelj svetog Tome Akvinskog; na koncu, pokazatelj da je poslanje učitelja (lat. magister – magis+ter – tri puta više) da ga učenik (discipulus) nadiđe.

Rođen je krajem 12. stoljeća u Lauingenu. Kao mladić odlazi u Padovu na studije te ujedno upoznaje i mladi dominikanski Red kojemu pristupa 1223. godine. Mladića visoke bistrine i inteligencije nadređeni zatim šalju u Köln na studij.

Također je studirao i u Parizu, Strassbourgu, Freiburgu. 1260. Papa Aleksandar IV. ga postavlja za biskupa u Ratisbonu. Gorljivi propovjednik križarskih ratova (1263.) potom i poučava u Kölnu na poziv učitelja Reda.

1274. godine sudjeluje na koncilu u Lyonu a 1277. staje u obranu svoga učenika svetog Tome Akvinskog čije su neke teze bile pod negativnim povećalom biskupa Ettiennea Tempiera.

Umire u Kölnu 1280. godine. Zbog svojeg velikog znanja (filozofija, teologija, matematika, fizika, biologija, astrologija, astronomija, geologija, medicina, mineralogija) zasluženo je dobio naziv "veliki" i "doctor universalis".

Albert Veliki, mogli bismo reći polihistor i sveobuhvatni eklektik svoga vremena, je između ostalog (komentari na Aristotela, pisao je i djela koja nisu u direktnoj vezi sa teologijom – bavio se svim znanostima onoga vremena) komentirao sva djela Dionizija Areopagite.

Teško je u nekoliko redaka iznijeti sliku njegova profila; zbog toga ćemo se pozabaviti njegovom duhovnošću i onime što je o njoj pisao.

Što se duhovnog opusa tiče, možemo izdvojiti traktat De adhaerendo Deo koji oslikava mogućnost sjedinjenja s Kristom po odricanju; Liber de perfectione vitae spiritualis, Paradisus animae  te brojne komentare među kojima i oni Svetog Pisma.

Savršenost se postiže po ljubavi do koje se dolazi obdržavanjem zapovijedi (ili bolje, obdržavanjem Božjih naputaka) – to je perfectio sufficientiae.

Prema tome, suglasnost sa božanskom voljom je norma moralnog djelovanja. Albert razlikuje tri vrste suglasnosti (conformitas):

Conformitas perfectionis – želim ono što Bog želi da želim (proizvodni uzrok), želim ono što znam da Bog želi (materijalni uzrok), želim ono što želim istom ljubavlju kojom Bog želi ono što želi (formalni uzrok), ono što želim želim Bogu na slavu kao što Bog želi sve što želi sebi na slavu (svršni uzrok)

Conformitas sufficientiae – conformitas kojoj 'fali' materijalni uzrok

Conformitas imperfectionis – conformitas prema materijalnom uzroku

Iz ovoga proizlazi i spajanje akcije i kontemplacije (koji se u svakodnevici olako mogu razdvojiti pod utjecajem nekakvog jeftinog redovnički-proizvedenog dualizma.) Kontemplacija se postiže akcijom i obratno: "Contemplativa praefertur activae unitate, puritate, aeternitate, firmitate, delectatione" (kom. na Lukino evanđelje 10,49). 'Visio beatifica sine medio' teško je moguća i nije trajna ovdje na zemlji.

Prema tome, kontemplacija božanskih istina događa se po djelovanju koje iziskuje trajnu misao na Boga. To i takvo djelovanje (actio) tada ulazi u tijesnu vezu sa gibanjem intelekta u kontemplaciji te rezultira kompletnošću Božjeg stvorenja.

Fr. Srećko, OP