Svetac dana, 28. 01. 2010. - Rođen je u dvorcu Roccasecca u Italiji, god. 1225. U ranoj je dobi ušao u Napulju u Red propovjednika (1244.), protiv volje svojih najbližih.

Studirao je i predavao u najpoznatijim studijskim središtima onoga vremena (u Kölnu, Parizu, Rimu i Napulju). Istakao se svetošću života i uzornim opsluživanjem redovničkih pravila. Služenje Božjoj riječi – a to je bitna zadaća Reda – kod njega je poprimilo oblik neprestanog teološkog rada u marljivom istraživanju, dubokoj kontemplaciji i priopćavanju istine, pa je sve svoje snage utrošio u služenju Istini.

Želeći je postići i prihvaćajući je ma od koga dolazila, htio ju je prenijeti drugima. Krasila ga je poniznost i vrlo plemenito ponašanje. Bio je odličan učitelj svete nauke i privlačiv propovjednik evanđeoske istine. Napisao je mnoga djela prepuna božanske i ljudske mudrosti, koja na divan način pokazuju savršeni sklad između Objave i razuma.

Gajio je veliku pobožnost prema Kristu Spasitelju, osobito njegovoj muci i euharistijskom otajstvu, što ga je opjevao u bogoslužnim tekstovima. Plamtio je sinovskom ljubavlju prema Bogorodici Djevici Mariji. Umro je u Fossanovi 7. ožujka 1274., dok je bio na putu za Lionski sabor.

Papa Ivan XXII. uvrstio ga je u popis svetaca 18. srpnja 1323., Pio V. proglasio crkvenim naučiteljem, Lav XIII. postavio zaštitnikom katoličkih škola, a Ivan Pavao II. naučiteljem čovječnosti. Njegov se blagdan, prema načelima obnovljenog bogoslužja, slavi na današnji dan, dan prijenosa njegova tijela u Toulousu.