29. travnja

Rodila se 1347. u Sieni (u ulici Fontebranda), u Italiji, pretposljednja od dvadeset petero djece. Kao mala djevojčica, vođena Božjom milošću, zavjetova Bogu djevičanstvo (1354.) Nadvladavši protivljenje svojih ukućana, započela je među Sestrama od Pokore strogi život molitve, posta i pokore (1363.). Odavši se motrenju (kontemplaciji) slatke Prve Istine, nastojala je “spoznati Boga u sebi i sebe u Bogu”. Do god. 1370. taj je strogi život provodila kod kuće.

Te je godine u viđenju primila od nebeskog Zaručnika zapovijed da krene putem apostolata. Otada je, obogaćena mnogim darovima Duha Svetoga, njemu vazda savršeno poslušna, znala “u ćeliji svoga srca” ujediniti duboku kontemplaciju s čudesnom apostolskom djelatnošću. Samog je papu vatrenim riječima i krasnim pismima sklonila da se vrati u Rim (1376.). Trudila se da mnoge muževe i žene svakog staleža dovede na put kreposti i mira.

Ražarena ljubavlju, nastojala se suobličiti raspetom Kristu i zaslužila je da 1. travnja 1375. bude urešena Kristovim ranama, koje su blistale svjetlom, a ne krvlju. “Njezino znanje nije bilo stečeno; bila je više učiteljica nego učenica” (Bula kanonizacije). Ostavila je divne spise duhovne i teološke nauke, osobito Dijalog (1378.). Zaslužila je da je mnogobrojni njezini učenici zovu svojom “majkom” i da to ona bude za sva vremena u cijeloj Dominikanskoj obitelji. Preminula je u Rimu 1380. i pokopana u bazilici Santa Maria sopra Minerva. Pio II. proglasio ju je 29. lipnja 1461. svetom, a Pavao VI. godine 1970. naučiteljicom Crkve.