***

Božja Riječ traži veliku raspoloživost za obraćenje. Svježina evanđelja traži otvorenost srca koje svoj pogled upravlja u nepoznato, a ipak Obećano. Može li se čovjek otrgnuti od ponosa na svoju subjektivnost ne sluteći potrebu otvorenosti srca za ulazak u Sigurnost?

Za ulazak u novost života potrebno je imati hrabrosti u nesigurnosti koja nas "trese" u odnosu na budućnost. Nesigurnost ovog prijelaznog razdoblja poziva suvremenog 'zarobljenika' na snažnu potrebu za Susret.

Iznenadnost događaja i 'skok' iz učmale sigurnosti u novost plovidbe ukazuje da uzburkano more ne nudi uvijek 'dokaz' sigurne plovidbe isključivo vlastitim snagama. Isus nas danas poziva da preusmjerimo svoj život u bdijenju i pripravnosti budnog oka u očekivanju Novosti. Poziv Bogu, Ocu i Otkupitelju pruža nam osjećaj stvorenosti i nove prilike za početak.

Početak u iščekivanju dolaska. Međusobna prožetost  poruka obnove oslikava se u tri biblijska izražaja: O da razdreš nebesa i siđeš - Probudi silu svoju, priteci nam u pomoć; On će vas učiniti postojanima do kraja; Pazite! Bdijte!

Nazivanje Boga ocem rijetko je u Starom Zavjetu – tomu možemo tražiti razne razloge među kojima i želju izabranog naroda da se otrgne od bilo kakvih aluzija na mitove i druga vjerovanja. S druge strane, nazivanje Boga ocem često je prisutno u Novom Zavjetu te u tom smislu ulazi u napetost sa židovskim pozivanjem na praoca Abrahama.

Bog je spasitelj i otkupitelj naš kako nam danas kaže prorok Izaija, on je go'el – spasitelj, branič i čuvar pojedinca ili grupe, pogotovo onih malenih i siromašnih. Isto tako go'el je u Izraelu bio onaj koji bi otkupio člana svoje obitelji koji se pod stiskom siromaštva prodao u ropstvo (npr. Lev 25,47-49). Bog je spasitelj i stvoritelj svoga naroda te mu kao takvom želi biti go'el obećanjem svoga Sina u djetetu.

Ova misao se nastavlja u Pavlovim izričito kršćanskim pozdravima i željama.  Milost Božja nam je dana u Kristu Isusu. Toj istoj milosti otvaramo se spremnošću za susret s Njim, za novi početak, za obraćenje.

Bogu jedinom pripada hvala i zahvaljivanje. On je izvor svakog dobra, na njega možemo računati u nesigurnom vremenu ovozemnog prolaska. Pavao nas podsjeća da se ne orijentiramo samo na stvoreno, na čovjeka ili pak 'samo' na Isusa koji je tu samo kad treba, kao neka vrsta Deus-a ex machina. 

Svaka riječ, svako spoznanje i svaki dar (karizma) adventske, iščekivajuće stvarnosti podsjeća nas da u kršćanskoj zajednici ne postoje samo neki posebni izabranici nego nas upućuje na svjesnost da je svaki kršćanin darovan, da svatko od nas ima karizmu-dar.

U tom smislu smo već krsnom milošću pozvani na svetost. Sveti Pavao nas poziva na veliko 'Da' Kristu koji je sva nada vjerskih srdaca. Eshatološka dimenzija Markova evanđelja nastavlja se i daje smisao prvim čitanjima. Bdijenje je u suprotnosti sa spavanjem te učmalom i lijenom pospanošću.

U židovskoj literaturi misao o vremenu i njegovom tijeku često dolazi u spomenu tame i mračnoga. Tama i sjena simboliziraju kušnje, padove i slabost ustrajnosti u svim porama ljudskog življenja. Eshatološkim dolaskom Isusa Krista u malom djetetu tama se gubi pred svjetlom a za ustrajnog vjernika Njegov dolazak znači trajnu sreću, blaženstvo (beatitudo) i spasenje.

Bdjenje u noći sadašnjeg trenutka u iščekivanju Spasitelja gleda prema oslobođenju, čeka svog go'ela. Bog-čuvar je mir u turbulencijama raznih razina, nada koja se 'isplati'. Iskustvo života u Kristu daje nam sigurnost u svakodnevnim bdijenjima.

Vrijeme došašća nam na poseban, vidljiv način dočarava tu stvarnost (mise zornice i mala svjetla koja se gibaju prema onom Velikom po kojemu sve nastaje). Ne propustimo iščekivajuću priliku bdijenja!

Fr. Srećko, OP