***

Propovijedanje i dominikanska formacija

Bl. Humbert iz Romansa često je govorio: "jedini Učitelj propovjednika je Duh Sveti". Bez sumnje, propovjednikom se ne rađa nego se postaje. Točnije, glavna zadaća cijele dominikanske formacije je 'oblikovati dominikanca propovjednika'.

Zbog toga, žar prema propovijedanju treba biti prisutan već na samom početku traženja poziva. Naravno, motivacije za poziv nisu jasne i konačne od samog početka. Prolaze mnoge filtere tijekom života. Ali, ako revnost prema propovijedanju nije prisutna već na samom početku formacije kandidata, može se kod kandidata sumnjati u sigurnost odabira poziva za Red propovjednika.

Propovijedanje braće je već od početaka Reda najveća i najdjelotvornija promocija dominikanskog poziva. Propovijedanje u dominikanskim crkvama privlačilo je većinu novih kandidata; primjeri Jordana Saksonca i Reginalda Orleanskog još su uvijek paradigme.

Propovijedanje treba biti kriterij, mjerilo i predložak tijekom cijelog razdoblja formacije i u programima trajne formacije. Izazovi formacije danas se podosta razlikuju u različitim entitetima Reda, zbog različitih kulturalnih, socijalnih, političkih i ekonomskih okolnosti naroda i kontinenata. 

O tome treba voditi računa kada se radi o formaciji dominikanskih propovjednika. Bez sumnje, svjesni smo da oblikujemo dominikance za međunarodno poslanje, za sveopću Crkvu i to u globaliziranom svijetu. Iako se dobro osjećao u Osmi, zatim u Fanjeaux-u te poslije u Toulouse-u, Dominik nije odstupao od ideje da njegova želja za ostvarenjem Reda propovjednika, pređe granice biskupije i postane univerzalna.

Dominikansko propovijedanje je eklezijalno propovijedanje (in medio Ecclesiae), ali Dominik ga nije htio ograničiti na područje neke biskupije, samostana ili pak klaustra kanonika. Želio je da bude univerzalno.

Propovijedanje i studij

Također studij, kao i drugi elementi dominikanskog života, od početaka Reda ima bitno apostolski karakter; on je dio dominikanske kontemplacije. Albert Veliki, Toma Akvinski, Katarina Sijenska, Francisco de Vittoria, Bartolome de las Casas... živi su primjeri studija kao slušanja vapaja svijeta i kao gorljive potrage za Istinom. Kontakt sa ožalošćenim čovječanstvom im je pomogao da razbiju barijere ujednačenog mišljenja.

Ljudsko srce žudi za Bogom. Postoji svojevrsna nesigurnost u potrazi za istinom. To je pomoć za propovijedanje, kako bi onaj koji kontemplira prenosio ono što kontemplira. U tom smislu, studij nije samo neka akademska vježba dijalektike ili retorike, niti je svrha samome sebi, posvećen samo gomilanju erudicije i poznavanja. Svrha dominikanskog studija je propovijedanje. 'Kuća studija' je 'kuća propovijedanja'.

Dominik, evanđeoski muž (vir evangelicus) je zajedno sa braćom, od početka smatrao propovijedanje kao polazište i svrhu studija. Dominik je slušao i s vjerom pomno tražio Riječ Božju, bio je obazriv na gibanja Crkve, a posebnu pozornost pridavao je kulturama koje su se pojavljivale u njegovo vrijeme.

U odnosu s tim trima osluškivanjima, studij nam omogućuje poniranje u Pisma, ojačava kontemplaciju koja nas preobražava u Božje prijatelje te nas razbuđuje za 'questiones disputatae' o pravdi, miru, ljudskim pravima, trpljenju siromašnih, odbačenih,  te o žrtvama koje nas pozivaju. U isto vrijeme, studij i traženje Istine se preoblikuju u vježbanje milosrđa i suosjećanja.

Sveti Dominik i prva braća studirali su kako bi ušli u kontakt sa herezama i kako bi s njima raspravljali i razgovarali na temelju filozofskih postavki onoga vremena. Studij je i danas potreban u Redu, ne samo radi poučavanja, nego povrh svega za službu evangelizacije, za dijalog s kulturom. Budući da je svijet polje u kojem se sije Riječ Božja (Mt 13,18), naš se studij treba ostvariti u dijalogu sa aktualnom kulturom, sa drugim religijama, i i treba uvijek biti na pomoć najsiromašnijima i odbačenima.

Bez pomnog studija svijeta ne bismo mogli biti njegovi suradnici i evangelizatori. Kao što upućuje 'Komisija za propovijedanje' u pismu posvećenom Redu iz 2008.: potrebno je osluškivati svijet prije propovijedanja. Vjerojatno je sveti Vinko Fererski želio upravo to kada je govorio o "propovijedanju iz tišine".

Živimo u kompleksnom svijetu u kojem se gubi osjećaj smisla. Zbog toga, propovjednik treba s pozornošću slušati kulturalne karakteristike našega svijeta i prepoznavati znakove vremena.
Promatrajući aktualni svijet, čovječanstvo se svaki put osjeća zabrinutijim za svoju budućnost. Unatoč napretcima znanosti i tehnologije i njihovih doprinosa ekonomskom razvoju i napretku, ljudska obitelj ne uspijeva biti integralna.

Veliko siromaštvo, nepravedne nejednakosti, isključivanja i diskriminacije, krvavi sukobi, množenje žrtava, ekološke katastrofe, teška bioetička pitanja... nastavljaju zabrinjavati naše društvo. Ekonomska kriza je zahvatila i najbogatije države te na taj način utjecala na oslabljenje svjetskog ekonomskog sistema.  Kulturalni val sekularizma i zaborav transcendencije stavljaju mnoge osobe, osobito mlade, u opasnost gubitka smisla života.

Društvo blagostanja je bogato društvo po položaju no oskudno smislom, bogato medijima no oskudno svrhom, bogato politikom no oskudno mistikom. I takav model društva blagostanja se predstavlja u medijima kao paradigma svim drugim društvima. Naša evangelizacija je pozvana da raskrinka sve ove idolatrije. Bez sumnje, postoje također i ohrabrujući znakovi vremena.

Pojačana osjetljivost za ekološke i ekonomske probleme; razmišljanje mnogih o pravdi, miru, ljudskim pravima; duh solidarnosti i dragovoljnost; oživljavanje osjećaja za mistično i nostalgija za religioznim iskustvom; duh dijaloga između kultura i religija; jamstvo demokratskog ponašanja... sve ovo su znakovi koji pozivaju na nadanje i potiču na povjerenje kulturi života. To su znakovi koji nas potiču da nastavimo  činiti od dominikanskog propovijedanja 'propovijedanje milosti' (praedicator gratiae).

Dominikanski studij ne može ignorirati ove 'quaestiones disputatae' aktualnog svijeta. Suočen s ovakvom situacijom, Red pred sobom ima izazov da obnovi žar za propovijedanjem Evanđelja kao poruke nade sa gorljivošću i povjerenjem. Radi toga treba ponovno hrabro preuzeti svoje apostolske prioritete.

Iz akata Generalne izborne skupštine Reda propovjednika, Rim, 2010. br. 53-54.

(sa španjolskog preveo: fr. Srećko, OP)