Zagreb, 17.10.2011. - Prvog dana "Međunarodnog znanstvenog skupa-Augustin Kažotić" održan je niz od jedanaest predavanja koja su razotkrila raznolikost djelovanja bl. Augustina Kažotića i predstavila društvene, crkvene i redovničke okolnosti iz kojih je izrastao i u kojima je djelovao prvi hrvatski blaženik.

Prvo predavanje "Hrvatsko društvo u europskom kontekstu u Kažotićevo vrijeme (13. - 14. stoljeće)" održao je akademik Tomislav Raukar koji na početku istaknuo je da su u 13. i 14. stoljeću hrvatske zemlje bile integralni dio europskog prostora o čemu svjedoči razvijena latinska pismenost te prenošenje različitih znanja i iskustava koja su naši političari, trgovci, hodočasnici, crkveni ljudi, znanstvenici i umjetnici stekli tijekom boravka u europskim zemljama.

To je vrijeme snažnog razvoja urbanog života, ali i pojave velikog broja siromaha, bolesnika i beskućnika. Jedan od europskih "putnika" bio je i bl. Augustin Kažotić, pariški student koji je kao zagrebački biskup ostavio traga i na društvenom području, pa je tako pokazao izvanrednu socijalnu osjetljivost za najugroženije pripadnike društva. On je tako omogućio siromašnim učenicima besplatno školovanje, a pomogao je također utemeljenju novih i održavanju postojećih hospicija. Nadahnut kršćanskom vjerom i upoznat s realnim društvenim okolnostima, bl. Augustin Kažotić nije bio samo veliki dušebrižnik, već i angažirani društveni djelatnik istaknuo je na kraju akademik Raukar.

"Braća propovjednici u Hrvatskoj u 13. i 14. stoljeću" bila je tema izlaganja doc. dr. Slavka Slišković koji na početku je kazao kako su dominikanci došli u naše krajeve s namjerom da utemelje provinciju koja će biti polazište za misionarsku djelatnost među istočno-europskim poganima, da suzbiju krivovjerje i da među narodom provedu vjersku pouku, moralni odgoj i intelektualni napredak.

U naše krajeve su došli redovnici čije je poslanje osnivati samostane, studirati i propovijedati. Dominikanci su izvršili snažan utjecaj na vjerskom, društvenom, kulturnom i znanstveno-obrazovnom području. Među istaknutim dominikancima valja spomenuti Pavla Dalmatinca i poljaka Sadoka koji su utemeljili prve redovničke zajednice i bosanskog biskupa Ivana iz Wildeshausena koji je napustio biskupsku službu zbog neslaganja s nasilnom politikom prema bosanskim krstjanima.

Kao vrsni prosvjetitelji i znanstvenici braća propovjednici su osnivali brojna učilišta i pisali značajna teološka djela. Među znanstvenim djelima valja spomenuti: "Rasprava između rimokatolika i bosanskog patarena" Pavla Dalmatinca; "Summa de poenitentia" istoga autora, a koja je jedan od prvih priručnika moralne teologije za ispovjednike; komentari na "Sentencije" Petra Lombardskog fra Martina Zadranina. Iz opisanog plodnog i poticajnog ozračja kasnije će izrasti brojni propovjednici, teolozi, filozofi, umjetnici, povjesničari i prirodoslovci, a među njima je i bl. Augustin Kažotić, zaključio je dr. Slišković.

Prof. dr. Jacques Verger u predavanju "Redovnici i svjetovnjaci na Pariškom sveučilištu krajem 13. Stoljeća" koji je uvodno dao pregled europskih sveučilišta onoga vremena. Predavač je kazao kako je krajem 13. stoljeća Pariško sveučilište bilo najveće europsko sveučilište. Dok su Bologna i Padova bili glavna studijska središta prava i medicine, Pariz je bio glavno studijsko središte teologije i filozofije. Studenti su većinom bili svjetovnjaci, studenata iz slavenskih zemalja nije bilo mnogo, a među stranim studentima najviše je bilo redovnika.

Red propovjednika je već imao razvijen vlastiti obrazovni sustav, ali je Pariško sveučilište zbog studijskog programa bilo vrlo važno za poslanje Reda. Osim dominikanaca na Sveučilištu su bili i franjevci, augustinci, benediktinci te članovi kanoničkih redova. Sredinom 13. stoljeća javlja se sukob svjetovnjaka i redovnika na Pariškom sveučilištu. Naime, svjetovnjaci su nastojali izbaciti redovnike jer su smatrali da redovnički način života nije sukladan sveučilišnom.

Sveti Toma, pariški profesor, u raspravi "Contra impugnantes religionem" dokazuje da redovnik može istovremeno biti član crkvenog reda i član sveučilišta. Neko vrijeme na Sveučilištu je postojala snažna antitomistička struja, dok je vrh Reda propovjednika naložio braći da bezuvjetno zastupaju i promiču učenje slavnog brata i učenjaka. Zbog nastalih napetosti neki redovnici su napustili Sveučilište, premda su kasnije bili i dalje snažno prisutni, ali nakon što su razmotrili svoj položaj i ulogu na nj. Sukobi su prestali zahvaljujući papinoj intervenciji na temelju koje su redovnici bili integrirani u sveučilišni sustav, pa im je tako dopušten neometan pristup knjižnici te profesorska mjesta.

"Augustin Kažotić i Toma Akvinski", naslov je predavanja doc. dr. Ante Gavrića koji je na početku pozornost svratio na izvore koji spominju da je bl. Augustin Kažotić bio učenik sv. Tome i da je slušao njegova predavanja u Parizu. Riječ je o sljedećim izvorima: Jacobus Quetif – Jacobus Echart, "Scriptores Ordinis Praedicatorum", Paris, 1719., str. 553; Balthasar Adam Krčelić, "Sivlenje Blasenoga Gazotti Augustina", Zagreb, 1747.; fr. Sigismund Ferrarius OP, "De rebus Hungaricae Provinciae Ordinis Praedicatorum", Vienae Austriae, 1637., str. 116; "Časoslov", sv. IV, str. 949.

Bl. Augustin Kažotić dolazi u Pariz u vrijeme velikih teoloških i filozofskih rasprava koje su bile potaknute učenjem sv. Tome. Tako je bilo riječi o spoznaji univerzalnog i pojedinačnog, o predmetu proučavanja teologije i njezinim znanstvenim svojstvima, o stvarnoj razlici biti i bitka u stvorenim bićima, o jedinstvu biti u Kristu, o jedinstvu atributa u Bogu, o vječnosti svijeta, o slobodnoj volji itd. Zagrebački biskup je bio dobro upoznat s učenjem sv. Tome koje je i sam zastupao. Na primjer, za vrijeme obnove misala Zagrebačke crkve, zahvaljujući biskupu Kažotiću, uvedena je rubrika koja se odnosi na pretvorbu kruha i vina, a koja sadrži riječ "transubstantiantur", a prema učenju sv. Tome označava skrivenu Božju moć koja od žrtve čini stvarnu žrtvu, a ne samo simbol.

Akademik Zvonko Kusić u izlaganju "Arnold iz Bamberga i njegova rasprava 'O očuvanju zdravlja' (1317.)" istaknuo je kako se u 13. i 14 stoljeću o bolesnicima nije brinula svjetovna vlast, već crkvena vlast koja je otvarala hospicije i upravljala njima, dok su redovnički samostani bili središta ljekarništva i medicine, pri čemu su na početku istaknutu ulogu imali benediktinci, a kasnije franjevci i dominikanci.

Bl. Augustin Kažotić je drugovao s Arnoldom iz Bamberga koji je na Kažotićevu molbu i nagovor napisao raspravu "O očuvanju zdravlja" koja je i posvećena zagrebačkom biskupu, istakno je akademik Kusić. Nadalje je kazao kako je Kažotić tražio da se napiše sustavna rasprava o higijeni i očuvanju narodnog zdravlja, pa je predavač spomenuo brojne recepte i upute za liječenje različitih bolesti. Bio je to zajednički doprinos dvojice prijatelja zdravlju vjernika, ali i suzbijanju medicinskog praznovjerja.

Akademik Franjo Šanjek održao je predavanje "Augustin Kažotić, utemeljitelj i organizator katedralne škole u Zagrebu". Ideju da se neznanju suprotstavi znanjem bl. Augustin Kažotić je ostvario utemeljenjem Katedralne škole u Zagrebu, kazao je akademik Šanjek. Škola je bila organizirana po uzoru na Fakultet slobodnih umijeća Sveučilišta u Parizu i usklađena s programom dominikanskog studija, naglasio je akademik i istakno kako se školovanje plaćalo s obzirom na materijalne mogućnosti roditelja, dok je za neke ono bilo besplatno.

Školski program je obuhvaćao latinsku gramatiku, dijalektiku, logiku, retoriku, pjesništvo, glazbu, astronomiju, čitanje Svetog pisma, crkvenih otaca i skolastičkih učitelja, ali i profanih autora poput Aristotela i Seneke. Nastava se sastojala u tumačenju teksta ili samostalnom predavanju, gramatičkoj analizi, utvrđivanju i razumijevanju osnovnih pojmova te ispitivanju argumenata uz javnu raspravu "za" ili "protiv". Utemeljenjem Katedralne škole bl. Augustin Kažotić je potaknuo razvoj kulture i znanosti, društvenog i vjerskog života, istaknuo je u svome izlaganju akademik Šanjek.

"Kažotićeva rasprava 'O dobrima Krista i njegovih učenika ili apostola'" naslova je izlaganja dr. Patrizie Conforti sa Sveučilišta u Fribourgu. Dr. Conforti na početku kazala je kako u raspravi "O dobrima Krista i njegovih učenika ili apostola" bl. Augustin Kažotić piše o evanđeoskom siromaštvu, tj. o tome jesu li Isus Krist i njegovi učenici posjedovali prolazna dobra ili nisu te je li evanđeosko siromaštvo znak kršćanskog savršenstva ili nije.

Kao prvo, on smatra da su Isus Krist i njegovi učenici posjedovali prolazna dobra i to ona koja su bila nužna za život, a to znači i za apostolsko djelovanje, premda vlasništvo nije bilo privatno, već zajedničko. Kao drugo, siromaštvo nije znak kršćanskog savršenstva, već sredstvo za ostvarenje istoga. Bl. Augustin Kažotić, odličan poznavatelj Svetog pisma, ističe da je Abraham živio u materijalnom izobilju, a postigao je duhovno savršenstvo. Također, Ivan Krstitelj je bio siromašniji od Isusa Krista, ali nije istina da je zato bio i savršeniji. Ovdje je riječ o shvaćanju siromaštva koje se javlja već kod sv. Tome, a zagrebački biskup je ovaj problem prikazao jasno, oštroumno i argumentirano, poput velikog učitelja, zaključila je predavačica.

Prof. dr. Stanislav Tuksar govorio je o temi "Augustin Kažotić, biskup zagrebački, sakralna glazba i hrvatsko liturgijsko pjevanje". Istaknuo je da je bl. Augustin Kažotić bio i reformator crkvenog pjevanja, glazbeni organizator liturgije, a čini se i skladatelj. Predavač je kazao kako je Kažotić potrebno obrazovanje stekao u Parizu koji je bio središte europske glazbe. U okviru reforme crkvenog pjevanja zastupao je izvrsnost podučavanja i izvrsnost izvedbe budući da je sve bilo u velikoj mjeri zapostavljeno.

U okviru glazbene organizacije liturgije, a to znači euharistije i časoslova, bl. Augustin Kažotić je tražio monumentalnost zvuka, dostojanstvenu izvedbu i dramsku podjelu pjevačkih dionica. Nije podržavao pučke izvedbe za vrijeme liturgije, već je to bio zadatak posebno obrazovanih svećenika. Danas ne možemo nedvojbeno reći da je bl. Augustin bio skladatelj, premda neki vjeruju da je napisao glazbu za euharistijske napjeve "Sanctus", "Benedictus" i "Agnus Dei!". U svakom slučaju, predavač je na kraju rekao da je zagrebački biskup bio najvažnija osoba u glazbenom životu Hrvatske 13./14. stoljeća.

Marko Jergović sa Sveučilišta u Zagrebu u predavanju "Biskup Kažotić i reorganizacija materijalnih dobara biskupije zagrebačke" podsjetio je kako je Kažotić reorganizacijom materijalnih dobara biskupije zagrebačke se pokazao kao njezin dobar upravitelj. Reorganizacija se događala na vlastelinstvima zagrebačkog kaptola, a sastojala se u stvaranju osobnih kanoničkih predija (vrsta imanja) i reformi komiteta (upravno-administrativna jedinica). Cilj je bio decentralizirati kaptolsku upravu, poboljšati kanonički standard, regulirati stjecanje novih dobara te očuvati postojeća vlasnička prava. Zagrebački biskup je u reorganizaciji imao snažnu podršku sposobne administracije koju je on izgradio.

Pomoćni zagrebački biskup dr. Ivan Šaško podsjetio je na "Kažotićevu liturgijsku obnovu u katedrali i biskupiji zagrebačkoj". Predavač je istaknuo da je prvi tiskani misal zagrebačke stolnice ishod liturgijske reforme koja je započela za vrijeme biskupa bl. Augustina Kažotića. On nije ukinuo postojeću liturgijsku praksu, već je bio njezin obnovitelj. Učinjena je redakcija liturgijskih knjiga - časoslova i misala – u kojima se zahvaljujući bl. Augustinu može prepoznati utjecaj dominikanske liturgije. Zagrebački biskup je često sudjelovao u procesijama, hodočašćima, Gospinim i svetačkim slavljima. Premda nije bio protiv pučkih pobožnosti kao prosvjetitelj je radio na suzbijanju brojnih oblika praznovjerja u istima.

Doc. dr. Alojz Ćubelić govorio je o temi "Rasprava o Kristovu siromaštvu". Ćubelić je na početku podsjetio kako je poslanje Reda propovjednika briga za ljude koji su materijalno i duhovno siromašni. Ovo poslanje ispunio je i bl. Augustin Kažotić. Njegova se socijalna misao i djelovanje javljaju u vrijeme dramatičnih napetosti između crkvenog razvrata i asketske pobožnosti te crkvene raskoši i narodne bijede.

Klerikalni nemoral je izazvao žestoke reakcije naroda, ali i ostatka svećenstva, pri čemu valja istaknuti prosjačke redove, posebno franjevce i dominikance. William Ockham, veliki franjevački učenjak, jasno se suprotstavio papi Ivanu XXII. kad je propovijedao ideju radikalnog siromaštva koju je, i prema stanovištu skupštine Reda male braće, zastupao te ostvario Isus Krist. Bl. Augustin Kažotić je zastupao drugačije shvaćanje evanđeoskog siromaštva od Williama Ockhama.

Za njega je nedvojbeno da je Isus Krist zajedno sa svojim učenicima posjedovao vremenita dobra, pri čemu je ovu tvrdnju argumentirao pozivanjem na Sveto pismo, crkvene autoritete i zdrav razum. No, poput franjevaca i on je bio protiv razvrata i raskoši crkvene vlasti, tj. osudio je neumjerenu ljubav prema vremenitim dobrima.

U dubokoj čežnji za svetim bl. Augustin je jasno i hrabro svjedočio Kristovo djelatno susosjećanje za siromašne. Siromašan čovjek nije samo dio socijalne stvarnosti, već u njemu treba prepoznati živog Gospodina koji govori: "Bijah gladan i dadoste mi jesti." Bl. Augustin Kažotić je promatrao čovjeka kao svrhu apostolskog djelovanja, a ne kao sredstvo ostvarenja privatnih interesa. On je sebe uvijek podvrgavao "interesu" Boga, a to znači dobru svakog čovjeka, zaključio je dr. Ćubelić.

Fr. Domagoj Augustin Polanščak, OP