Celje, 23.8.2011. - U ponedjeljak navečer 22. kolovoza 2011. u Domu sv. Josipa u Celju (Slovenija) predstavljena je knjiga "Obnoviti krščansko upanje" (Obnoviti kršćansku nadu) švicarskoga dominikanca Johannesa Brantschena, umirovljenoga profesora dogmatske teologije na Sveučilištu u Fribourgu.

Uz samoga autora, na predstavljanju su sudjelovali dominikanski provincijal o. Anto Gavrić i prevoditelj slovenskog izdanja o. Ivan Arzenšek iz dominikanskog samostana u Petrovčam pokraj Celja. Predstavljanje knjige vodio je gosp. Drago Medved.

Johannes Brantschen je istaknuo na početku da je cilj ovih njegovih razmišljanja "zauzeti se za staru i uvijek mladu i uvijek novu kršćansku nadu", i nju želi protumačiti Europejcima XXI. stoljeća. Prije se govorilo "Što trebamo vjerovati", a danas se radije kaže "Čemu se smijemo nadati". Različiti su razlozi tome modernom pomicanju naglaska s vjere na nadu, koje zasigurno idu zajedno.

Prvi razlog navodi katolički francuski pjesnik Charles Péguy koji svoju fascinantnu pjesmu o nadi (1911.), započinje rečenicom: "Vjera, koju najviše volim, kaže Bog, jest nada", Péguy vidi nadu kao "malu sestru" svojih dviju "velikih sestara" vjere i ljubavi. Ta nas je "mala sestra" dirnula, jer mi danas u religioznim pitanjima dajemo prednost malenom i diskretnom pred glasnim i previše sigurnim u sebe.

Drugi razlog za pomicanje s vjere na nadu može biti u promijenjenoj slici o čovjeku. Stoljećima smo u zapadnom kršćanstvu gledali čovjeka jednostrano kao „biće koje misli“ (animal rationale). Religiozni jezik je postao jednostrano opterećen racionalnim argumentima.

U međuvremenu smo morali spoznati da čovjek nema samo glavu i ruke, da on nije samo "mislilac" i "radnik", nego već od iskona biće želje, čežnje i snova. Ali čežnja se hrani nadom. Nada je kruh naših snova. Kršćani i kršćanke se nadaju kraljevstvu Božjem, kraljevstvu "pravednosti, mira i radosti" (Rim 14,17).

Tijekom crkvene povijesti bilo je uvijek vremenâ u kojem su kršćani ovo kraljevstvo pravednosti, slobode i mira iščekivali prije svega poslije smrti u Božjem "novom nebu". Ako se kršćanska nada shvati tako jednostrano kao "nada u zagrobni život", prijeti joj opasnost da se izobliči u samo "tješenje zagrobnim životom", koje ostaje naspram patnje na zemlji više ili manje ravnodušno i prema tome se nudi kao idealan  partner zemaljskim sustavima nepravde.

Kako jednostrana nada u zagrobni život, tako i čista utopija zemaljskog života okrunjuju kršćansku Radosnu vijest o kraljevstvu Božjem. Obećanja kraljevstva Božjeg se ne odnosi ravnodušno prema neslobodama i nepravdama koje unakazuju čovjekovo lice. I komunisti su htjeli izgraditi kraljevstvo Božje na zemlji, a napravili su pakao. Kršćani se stoga trebaju umiješati u političke, socijalne i ekonomske bitke za oslobođenje. Treba povezati nebo i zemlju, ako ne želimo okrnjiti našu nadu.

Obećano Božje kraljevstvo stoga nije ni samo onostrana utjeha niti čista ovozemaljska utopia. Nebesa i zemlju treba povezati; na zemlji treba započeti ono što Bog želi dovršiti u svojemu kraljevstvu. To sam u ovoj knjizi nastojao pokazati pomoću pravednosti i ljubavi. Jesam li u tome uspio, neka sami čitatelji prosude, zaključio je autor knjige o. Brantschen.

Dominikanski provincijal o. Anto Gavrić je istaknuo važnost ove knjige o nadi koja obrađuje temeljna pitanja iz eshatologije i raspravlja, doktrinarno, o temama koje se često pojavljuju kao teškoće u pastoralnom dijalogu: artikuliranje između nade u vječni život i sadašnje odgovornosti u svijetu; prikaz, predočavanje i značenje neba i pakla; značenje smrti, čistilište, reinkarnacija, itd.

Polazeći od pitanja koja se postavljaju, Johannes Brantschen utemeljeno kritizira kako ostatke teologije i kateheze koja iskrivljuje Evanđelje tako i određene stavove ili aktualne hipoteze koje ne poznaju Božje obećanje u Isusu Kristu. Autor ponovno smješta cjelokupnost otajstva cilja ljudskog života u odnosu na Božji plan kako nam je očitovan u povijesti te formulira tumačenja, obećanja i pitanja onamo gdje se stvarno i postavljaju.

Knjiga je objavljena u slovenskoj dominikanskoj nakladi "Znamenje" (Petrovče kod Celja) koja izdaje i stručnu reviju za filozofska, teološka i društvena pitanja. U okviru naklade tiskaju se i knjige. Slovenski dominikanski vikarijat (samostani i župe Žalec i Petrovče) dio je Hrvatske dominikanske provinije.

Uskoro će se pojaviti i hrvatsko izdanje ove vrijedne knjige o kršćanskoj nadi:)