Zagreb, 16.4.2012. - U dominikanskom samostanu sv. Marije Milosne u Bolu, na Braču, od Uskrsnog Ponedjeljka do 14. travnja 2012. godine održane su duhovne vježbe za braću studente i novake Hrvatske dominikanske provincije.

Voditelj duhovnih vježbi bio je dominikanac, dr. Stipe Jurič, profesor Sv. Pisma na Papinskom sveučilištu sv. Tome Akvinskog u Rimu.

Tema ovogodišnjih duhovnih vježbi je bila vjera, promatrana kao bitan odnos Boga i čovjeka kroz ključna biblijska mjesta razasuta u tekstovima kako Staroga, tako i Novog zavjeta.

Profesor Jurič je nakon svakoga izlaganja vodio slobodnu raspravu i poticao pitanja od braće studenata i novaka, a ni učitelj studenata nije se sustezao progovoriti u ovom dijelu programa. Tako se na kraju duhovnih vježbi svatko od sudionika vratio u svoju svakodnevicu obogaćen ili utvrđen u spoznajama kako je kršćanstvo prije svega religija Božje Riječi, utjelovljene u osobi Isusa Krista.

Utjelovljeni Bog se obraća čovjeku i s njime uspostavlja odnos u kojem je čovječanstvo slušatelj Božje Riječi. Kako je Božja volja da se svi spase, Bog nikada ne odustaje do pokušaja komuniciranja s čovjekom unatoč svim ljudskim prijestupima i pogrešnim interpretacijama.

Kao što je autor Poslanice Hebrejima ustanovio u prvim recima toga novozavjetnog spisa: ''Više puta i na više načina Bog nekoć govoraše ocima po prorocima; konačno, u ove dane, progovori nama u Sinu.'' (Heb 1,1-2). Bog je kroz povijest spasenja nebrojno puta dokazao svoju predanost i vjernost svojem spasenjskom naumu glede čovjeka.

S čovjekove strane traži se vjera. U ovom osobnom odnosu između Boga i čovjeka nije apstraktan pojam niti stvar razumskog diskursa, nego temeljno pitanje povjerenja i pouzdanja u Boga, predanja Božjoj volji do točke smrti i konačnog nadilaženja iste u uskrsnuću.

O tom izazovu povjerenja i predanja Bogu i preuzimanja rizika koji ide s tim izazovom ovisi uspjeh svakog pojedinca i zajednice posvećenog života. Bog je vjeran. Može li čovjek biti i ostati vjeran? Iako je vrijeme bilo prohladno i kišovito, atmosfera u bolskom samostanu je tijekom cijeloga trajanja duhovnih vježbi bila topla i opuštena.

Iako zbog spomenutih vremenskih (ne)prilika nije bilo tradicionalnog izleta, sva su braća u četvrtak navečer sudjelovala na svetoj misi u obližnjoj župnoj crkvi. Poslije mise izvan crkve braća su pozdravila i upoznala neke od župljana kojima će jednoga dana neki od njih možda biti i dušobrižnici.

Duhovne vježbe okončane su u subotu povratkom sve braće u njihove samostane do slijedećeg puta.

Potamni okolinu