Dubrovnik, 17. 06. 2010. - Unatoč odgovornoj i zahtjevnoj službi dubrovačkog priora (starješine samostana), o. Marko Bobaš, ipak pronađe vremena za svoju "veliku ljubav".

Naime, već duži niz godina o. Marko bavi se izradom ikona. Nisu to tradicionalne ikone na koje nailazimo kod istočnih kršćana i koje se mogu vidjeti ponajprije u crkvama istočnog liturgijskog obreda (npr. ikonostas - velika oslikana površina koja dijeli narod od najsvetijeg mjesta u crkvi), nego je o. Marko razvio posebnu tehniku stvaranja dubokog i plitkog reljefa koji se dobiva rezanjem i lijepljenjem izrezanih komadića drva.

Svoj "privatni atelje", o. Marko smjestio je u potkrovlje dubrovačkog samostana sv. Dominika, odakle se pruža prekrasan pogleda na obližnji otočić Lokrum, a malo podalje pogled seže i do grada Cavtata. U skromnoj sobici s ugodnim pogledom na morsku pučinu, "rađaju" se ikone. Postoji nekoliko faza prije nego se dobije konačni izgled ikone.

Prije svega slijedi oblikovanje skice na papiru koja se kasnije pažljivo precrtava na površinu drva iz kojega se kasnije izrađuje ikona. Potom, koristeći razni alat (posebno pile raznih dimenzija), izrezuje se drvo na temelju precrtanog crteža. Nakon što se izreže svaki pojedini dio, slijedi brušenje izrezanih komadića, a zatim i mukotrpno slaganje. Posljednji korak je lijepljenje posloženih dijelova.

 O. Marko priča kako mu se znalo dogoditi da se, nakon što sve komadiće posloži, odjednom sve uruši, a znalo je biti i po tisuću raznih dijelova. S blagim smiješkom tada kaže: Zna se dogoditi, a tada sve ispočetka.

 Svaki početak ili nastavak rada na ikoni, započinje znakom križa i molitvom upravo onako kako to čine i ikonopisci istočnih ikona. To je takozvani sveti zanat - ikonopis.

 Najnoviju ikonu, koja nosi ime Majka lijepe ljubavi, o. Marko izrađuje za svetište u Kotorskom zaljevu - Gospa od Škrpjela. Ikona je još u fazi rezanja.