| Marijo, o Marijo, Marijo, o Marijo, o kako lijepa si... |
|
| Subota, 14 Kolovoz 2010 16:06 |
|
Uoči sutrašnje svetkovine Velike Gospe, donosimo ulomak iz propovijedi o "Uzvišenju Bl. D. Marije na Nebo", koju je u Bolu na Braču 1882. godine održao dominikanac Anđeo Marija Miškov, veliki zaljubljenik u Majku Božju i njezine blagdane.
"Jedna od najvećih svetkovina kojim Cr (kva) Sv (eta) slavi i čast nanosi Majci Božjoj; bez sumnje je ona koja spominje njezino sjajno i slavno na Nebo uzvišenje: a to je baš današnja koju mi zovemo Velikom Gospom i koje radi svi se ovdi jednim duhom i jednim srdcem kano pilići oko svoje majke radošću i veseljem okupismo.
Težko mi se činilo čestiti slišaoci, mimoići kakovu prigodu, premašiti taj dan, a da ni slavu ne proslavim u proslovu mile nam Božje Majke, da se s njome danas ne poradujemo, kao pravi sinovi i kćeri, na uzoritoj časti i nedosižnom dostojanstvu, kojim on bi danas toli počašćena i uzvišena. A premda nitko od nas nemože svojim naravnim umom doseći a još manje shvatiti uzoritost, visinu i nedosiženost nje (zina) uzvišenja, ipak netrenutom u nebo uprtom zenicom, zaletit će mo se pameću do nebeskih dvorova, da se tu uzdivimo kao zamišljeni krasoti, ukusu, lipoti onog stanovišta blaženih, radosti i veselju onih sretnih stanovnika, da srdca i dušu opojimo onom nebesnom sladosti i viečnim uživanjem.
Kakono je nebeski krug (svod) žarkim zasjao suncem, kadno Sin Božji, ovršiv na zemlji ljudsko odkupljenje, na Nebo se vrati da zauzme svoje vično pristolje; tako i sad jasna zasvitli nebom svitlost kadno se na nebesnom svodu pokaže žarki misec u sred kojega zlatnimi slovi titra i blista slavno ime: Marija.
A tko će se usuditi sad, moja mila braćo, tumačiti Angjelsku radost, veselje svetaca, tko li će pojmiti slavu Trojstva prisvetoga, kadno Gospa blažena praćena četom angjela stupi dušom i tilom u nebeske dvore? Tko li će shvatiti uživanje Marijina srdca? Tko dokučiti nje (zinu) čast i dostojanstvo kad je Trojstvo prisveto ovlasti i okruni Kraljicom neba i zemlje?
No! moja braćo, na takovo razmišljanje, mrsi mi se pmaet, zapne mi um, prokucne mi srdce, zakrči mi se u ustni jezik! … Radje, ostavimo na nebu srdce nek se tu u radosti i veselju topi, nek se živom virom, sladkom nadom i žarkom ljubavi požiže i razpaljuje; a mi sadjimo svojim umom da iztražimo razloge, povode i uzroke toli uzorite Marijine časti i dostojanstva…". |