Vijenac žive krunice

Legenda o postanku krunice govori da se Majka Božja ukazala godine 1208. u bukonskoj šumi Dominiku, utemeljitelju Reda propovjednika. Gospa mu je rekla neka propovjeda i širi molitvu krunice, koja će biti štit strijelama neprijatelja, bedem Crkvi, te da će molitelji u svako doba steći velike milosti, jer će Nju uvijek naći spremnu za pomoć i obranu.Od tog vremena kruničarska pobožnost povjerena je Dominikanskom redu kao vlastitost. Danas je proširena po čitavom svijetu. Pape su je odobrile, preporučivale i brojinim oprostima obdarile. Među moliteljima krunice tijekom povijesti razvile su se različite kruničarske zajednice. Godine 1625. dominikanac o. Timotej Ricci prvi put je proglasio Kruničarsku zajednicu Vječnog ružarija. Nju čine osobe koje se svojom slobodnom voljom obvezuju da će jednom na godinu u određeni dan, jedan sat, bilo danju bilo noću, provesti u molitvi krunice presvetog ružarija, moleći svih petnaest desetica, dodavši tome i svoje druge molitve.

U ovu se kruničarsku zajednicu ulazi upisom i dodjelom određenog mjeseca, dana i sata u kojem se svake godine izvršuje preuzeta obveza. Mjesec i dan ostaju trajno isti. Mijenja se samo sat molitve. Prigodom upisa novi član dobiva odjelni broj. Odjelnih brojeva ima 24, koliko ima dnevnih sati. Uoči Nove godine Ravnatelj zajednice Vječnog ružarija načini novu tablicu ura Vječnog ružarija na način da oni koji su imali noćnu uru iduće godine imaju dnevnu. Tablice rasporeda moljenja otisnute su u Božićnom Glasu Koncila i mogu se dobiti u Ravnateljstvu zajednice. Svaki je član dužan, ali ne pod grijeh, svoju uru posvetiti blaženoj Djevici Mariji da ona isprosi milosti koje treba Crkva i molitelj. U slučaju nemogućnosti održanja obveze može se zamoliti neku drugu osobu da to učini. Uru se može posvetiti u crkvi ili kod kuće, putujući ili sjedeći, stojeći ili klečeći, kako je komu lakše.

"Gospodin Bog iskazao nam je upravo neizmjerno dobročinstvo, kad nam je po sv. Dominiku dao u ruke molitvu sv. krunice".

Bl. Alojzije Stepinac

Živa krunica je društvo molitelja koji se skupljaju u vijenac od petnaest osoba. Oni međusobno podjeljuju petnaest otajstava krunice. Obavezuju se da će svakog dana izmoliti svoje otajstvo krunice, moleći jedan Očenaš, deset Zdravomarija i jedan Slava Ocu. Na taj način jedan vijenac osoba izmoli svakog dana tri dijela Gospine krunice: radosnu, žalosnu i slavnu krunicu.

Radosna otajstva

Žalosna otajstva

Slavna otajstva

Otajstva svjetla

Svojim pismo "Quod jure" od 17. kolovoza 1877. godine papa Pio IX. predao je vrhovnom učitelju Reda sv. Dominika upravu i promicanje ovog društva.

Upis novih članova vrši:
Dominikanski samostan Kraljice sv. krunice
Ravnateljstvo krunice
Kontakova 1
10000 ZAGREB

o. Ljudevit Lujo Jeđud, O.P.